“Gledao sam:” kaže prorok Daniel, “Prijestolja bijahu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao čista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i točkovi kao žarki oganj. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuću tisuća služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.” (Daniel 7,9.10)
Tako je prorokovu vizionarskom pogledu prikazan veliki i svečani dan, u koji će pred Sucem svega svijeta proći karakter i život ljudi i u koji će “platiti svakomu prema djelima njegovim”. Pradavni je Bog Otac. Psalmist kaže: “Prije nego što se rodiše bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Bože, ti jesi.” (Psalam 90,2) On, Stvoritelj svih bića i izvor cjelokupnog Zakona, treba predsjedati sudu. Sveti anđeli kao služitelji i svjedoci, njih “tisuću tisuća… mirijade”, prisutni su na ovom velikom sudu.
“Gledah u noćnim viđenjima i gle na oblacima nebeskim dolazi kao Sin čovječji. On se približi Pradavnome, i dovedu ga k njemu. Njemu bi predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vječna i nikada neće proći, kraljevstvo njegovo neće propasti.” (Daniel 7,13.14) Ovdje opisani Kristov dolazak nije Njegov drugi dolazak na Zemlju. On dolazi pred Pradavnoga na Nebu da primi vlast, čast i kraljevstvo koje će dobiti po završetku svoje posredničke službe. Ovaj se dolazak, a ne Njegov drugi dolazak na Zemlju, trebao prema proročanstvu zbiti po završetku 2300 godina, 1844. godine. Praćen nebeskim anđelima, naš Veliki svećenik ulazi u Svetinju nad svetinjama i tamo se pojavljuje pred Bogom da obavi posljednji dio svoje službe za čovjeka — da obavi djelo istražnog suda i izvrši pomirbu za sve koji su pokazali da imaju pravo na njezine blagoslove.
U ovozemaljskoj službi na Dan pomirenja sudjelovali su samo oni koji su izišli pred Boga s priznanjem i pokajanjem, i kojima su grijesi s krvlju žrtve okajnice bili preneseni u Svetište. Tako se i na veliki dan konačnog pomirenja i istražnog suda razmatraju slučajevi samo onih koji se smatraju Božjim narodom. Sud nad zlima je posebno i odvojeno djelo, koje će se izvršiti kasnije. “Jer je vrijeme da počne sud s kućom Božjom! A ako dakle počinje s nama, kakav će biti svršetak onih koji se ne pokoravaju Božjoj Radosnoj vijesti?” (1. Petrova 4,17)
Nebeske knjige u kojima su zapisana imena ljudi i njihova djela određuju sudske odluke. Prorok Daniel kaže: “Sud sjede, knjige se otvoriše.” (Daniel 7,10) Opisujući isti prizor pisac Otkrivenja dodaje: “I druga knjiga, knjiga života bi otvorena. Tada su mrtvaci suđeni prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima.” (Otkrivenje 20,12)
U knjizi života nalaze se imena svih koji su ikada bili u Božjoj službi. Isus je pozvao svoje učenike: “Radujte se… što su vaša imena zapisana na nebesima.” (Luka 10,20) Pavao govori o svojim vjernim suradnicima, “kojih se imena nalaze u knjizi života”. (Filipljanima 4,3) Promatrajući buduće “vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše”, Daniel izjavljuje da će se Božji narod izbaviti, “svi koji se nađu zapisani u Knjizi”. A Ivan u Otkrivenju kaže da će u Božji grad ući samo oni “koji stoje upisani u Janjetovoj knjizi života”. (Daniel 12,1; Otkrivenje 21,27)
“Knjiga spomenica” piše se pred Bogom i u njoj su zapisana dobra djela onih “koji se boje Jahve i štuju Ime njegovo”. (Malahija 3,16) Njihove riječi vjere, njihova djela ljubavi — sve je to zapisano u Nebu. Nehemija govori o njoj kad kaže: “Zato, sjeti se mene, Bože moj: ne prezri mojih pobožnih djela koja učinih za Dom Boga svoga i za službu u njemu.” (Nehemija 13,14) U knjizi spomenici sačuvana je trajna uspomena na svako pravedno djelo. U njoj je vjerno zapisana svaka pobijeđena kušnja, svako nadvladano zlo i svaka riječ nježne sućuti. Zapisana je i svaka žrtva, svako stradanje i jad pretrpljeni zbog Krista. Psalmist veli: “Ti izbroji dane mog progonstva, sabrao si suze moje u mijehu svom. Nije li sve zapisano u knjizi tvojoj?” (Psalam 56,9)
Postoji i izvještaj o grijesima ljudi. “Jer će sva skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” Spasitelj kaže: “Ja vam kažem da će ljudi za svaku nekorisnu riječ što je izreknu odgovarati na Sudnji dan. Tvoje će te riječi opravdati, tvoje će te riječi osuditi.” (Propovjednik 12,14; Matej 12,36.37) U nepogrešivom izvještaju nalaze se tajne nakane i pobude, jer Bog će “osvijetliti što je sakriveno u tami i objavit nakane srdaca”. (1. Korinćanima 4,5) “Evo, sve je napisano preda mnom… za bezakonja vaša i vaših otaca, sve zajedno — govori Jahve.” (Izaija 65,6.7)
Pred Bogom se ispituje djelo svakog čovjeka i zapisuje kao vjerno ili nevjerno. Pored svakog imena u nebeskim knjigama se sa strahovitom točnosti upisuje svaka ružna riječ, svaki sebični postupak, svaka neispunjena dužnost i svaki tajni grijeh, uz svako vješto pretvaranje. Zanemarene opomene ili ukori što ih Nebo šalje, uzalud utrošeno vrijeme, neiskorištene prilike, utjecaj na dobro ili zlo, sa svojim dalekosežnim posljedicama — sve to anđeo zapisničar vjerno zapisuje.
Božji zakon je mjerilo kojim će se ispitati karakteri i životi ljudi na sudu. Mudar čovjek kaže: “Boj se Boga, izvršuj njegove zapovijedi, jer — to je sav čovjek. Jer sva će skrivena djela, bila dobra ili zla, Bog izvesti na sud.” (Propovjednik 12,13.14) Apostol Jakov savjetuje svoju braću: “Govorite i radite kao ljudi koji imaju biti suđeni po zakonu slobode.” (Jakov 2,12)
Oni koje na sudu proglase dostojnima, sudjelovat će u uskrsnuću pravednih. Isus je rekao: “Ali oni koji se nađu dostojni da budu dionici onoga svijeta i uskrsnuća od mrtvih… [jesu] slični anđelima. Oni su sinovi Božji, jer su sinovi uskrsnuća.” (Luka 20,35.36) I ponovno objavljuje da će oni “koji su činili dobro” izići iz grobova “na uskrsnuće — na život”. (Ivan 5,29) Umrli pravednici neće uskrsnuti dok se ne završi sud na kojem su proglašeni dostojnima za “uskrsnuće — na život”. Stoga neće osobno biti prisutni na suđenju kad se bude ispitivao izvještaj o njihovom životu i rješavao njihov slučaj.
Isus će se pojaviti kao njihov odvjetnik da se pred Bogom zauzme za njih. “Ali ako tko i počini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: Isusa Krista, pravednika.” (1. Ivanova 2,1) “Krist, naime, nije ušao u Svetinju nad svetinjama napravljenu rukom, koja je samo slika prave, nego u samo nebo, da posreduje za nas pred licem Božjim. … Odatle slijedi da može zauvijek spasavati one koji po njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.” (Hebrejima 9,24; 7,25)
Kad se na sudu otvore knjige s izvještajima, pred Boga dolaze životi svih koji su uzvjerovali u Isusa. Počinjući s onima koji su prvi živjeli na Zemlji, naš Zastupnik iznosi slučajeve naraštaja za naraštajem i završava sa živima. Svako se ime spominje, svaki slučaj temeljito ispituje. Neka se imena prihvaćaju, a neka odbijaju. Ako su čiji grijesi ostali zapisani u knjigama, nepokajani i neoprošteni, ta će imena biti izbrisana iz knjige života, a izvještaj o njihovim dobrim djelima izbrisat će se iz Božje knjige spomenice. Gospodin je objavio Mojsiju: “Onoga tko je protiv mene sagriješio, izbrisat ću iz svoje knjige.” (Izlazak 32,33) A prorok Ezekiel kaže: “Ako li se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu… hoće li živjeti? Sva pravedna djela koja bijaše činio zaboravit će se.” (Ezekiel 18,24)
Svima koji su se istinski pokajali za grijeh i vjerom se pozvali na Isusovu krv kao na svoju žrtvu pomirnicu, bit će pored imena u nebeskim knjigama napisano: oprošteno. Budući da su postali dionicima Kristove pravednosti, a ustanovljeno je da im je karakter sukladan s Božjim zakonom, njihovi će grijesi biti izbrisani, a oni sami proglašeni dostojnima vječnog života. Gospodin izjavljuje preko proroka Izaije: “A ja, ja radi sebe opačine tvoje brišem, i grijeha se tvojih ne spominjem.” (Izaija 43,25) Isus je rekao: “Pobjednik će tako biti obučen u bijelu haljinu; njegova imena neću izbrisati iz knjige života; štoviše, njegovo ću ime priznati pred svojim Ocem i njegovim anđelima.” “Tko god mene prizna pred ljudima, priznat ću i ja njega pred svojim Ocem nebeskim. Tko se mene odreče pred ljudima, i ja ću se njega odreći pred svojim Ocem nebeskim.” (Otkrivenje 3,5; Matej 10,32.33)
I najdublje zanimanje što ga ljudi pokazuju pri donošenju presuda u zemaljskim sudovima samo je blijeda slika zanimanja koje vlada u nebeskim dvorovima kada se imena upisana u knjigu života pojavljuju da budu ispitana pred Sucem svega svijeta. Božanski Zastupnik moli da svima koji su pobijedili vjerom u Njegovu krv budu oprošteni prijestupi, da budu vraćeni u svoj edenski dom i da okrunjeni kao subaštinici s Njime dobiju “prijašnju vlast”. (Mihej 4,8) Svojim nastojanjima da prevari i izvrgne kušnji ljudski rod, Sotona je namjeravao spriječiti božanski plan pri stvaranju čovjeka, a sada se Krist moli da se on provede kao da čovjek nije nikada pao. On za svoj narod traži ne samo oprost i opravdanje, cjelovito i sveobuhvatno, nego i udio u Njegovoj slavi i mjesto na Njegovu prijestolju.
Dok se Isus zauzima za one koji su predmet Njegove milosti, Sotona ih pred Bogom optužuje kao prijestupnike. Veliki je varalica kod njih pokušao izazvati sumnju, potaknuti ih da izgube povjerenje u Boga, odvojiti ih od Njegove ljubavi i navesti da pogaze Njegov Zakon. Sada upozorava na izvješće o njihovom životu, na manjkavosti u karakteru, na njihovu nesličnost s Kristom kojom su osramotili svog Otkupitelja i na sve grijehe na koje ih je naveo da ih počine, i zbog svega ovoga tvrdi da pripadaju njemu.
Isus ne opravdava njihove grijehe, ali upućuje na njihovo kajanje i vjeru, i zahtijevajući za njih oprost podiže svoje ranjene ruke pred Ocem i pred svetim anđelima, govoreći: Znam ih po imenu, urezao sam ih u svoje dlanove. “Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Psalam 51,17) A tužitelju svoga naroda kaže: “Suzbio te Jahve, Satane! Suzbio te Jahve koji izabra Jeruzalem! Nije li on glavnja iz ognja izvučena?” (Zaharija 3,2) Krist će svoje vjerne obući u svoju vlastitu pravednost da ih prikaže Ocu kao “Crkvu krasnu, bez ljage, bez ičega tomu slična”. (Efežanima 5,27) Njihova imena ostaju upisana u knjizi života i o tim osobama je pisano: “One će me pratiti u bijelim haljinama, jer su dostojne.” (Otkrivenje 3,4)
Tako će se u cijelosti ispuniti novozavjetno obećanje: “Jer ću oprostiti bezakonje njihovo i grijeha njihovih neću više spominjati.” (Jeremija 31,34) “U one dane i u ono vrijeme — riječ je Jahvina — tražit će grijeh Izraelov, ali ga više neće biti; tražit će opačine judejske, ali ih neće naći. Jer oprostih svima koje sačuvah.” (Jeremija 50,20) “U onaj će dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemaljski na ponos i ures spašenima u Izraelu. Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat će se sveti i bit će upisani da u Jeruzalemu žive.” (Izaija 4,2.3)
Djelo istražnog suda i brisanje grijeha mora se dovršiti prije drugog Gospodnjeg dolaska. Budući da se mrtvima sudi prema onome što je zapisano u knjigama, nemoguće je da grijesi ljudi budu izbrisani prije završetka suda na kome se ispituje njihov slučaj. Apostol Petar sasvim jasno tvrdi da će grijesi vjernika biti izbrisani kada “od Gospodnje prisutnosti mognu doći vremena utjehe i da on pošalje predodređenoga vam Mesiju, Isusa”. (Djela 3,20) Kad istražni sud završi svoj posao, Krist će doći i sa sobom donijeti plaću svakome prema njegovu djelu.
U zemaljskoj je službi veliki svećenik, nakon izvršenog pomirenja za Izraela, izišao i blagoslovio zajednicu. Tako će se i Krist po završetku svog posredovanja pojaviti “bez odnosa prema grijehu, onima koji ga iščekuju” (Hebrejima 9,28) da svoj narod, koji Ga je čekao, blagoslovi vječnim životom. Kao što je svećenik, uklanjajući grijehe iz Svetišta, ispovijedio ih nad glavom jarca, tako će i Krist sve priznate grijehe položiti na Sotonu, uzročnika i podstrekača grijeha. Jarac koji je ponio Izraelove grijehe odveden je “u pusti kraj”. (Levitski zakonik 16,22) Tako će i Sotona, noseći krivnju za sve grijehe na koje je naveo Božji narod da ih počini, biti tisuću godina utamničen na Zemlji koja će u to vrijeme biti pusta i nenastanjena, da bi na kraju pretrpio cjelovitu kaznu za grijeh u ognju koji će uništiti sve zle. Tako će se konačnim brisanjem grijeha i spasenjem svih koji su se voljno odrekli zla ostvariti veliki plan spasenja.
U vrijeme određeno za sud — po završetku 2300 dana, 1844. godine — započelo je djelo ispitivanja i brisanja grijeha. Svi koji su ikada priznali Kristovo ime moraju proći temeljitu istragu. Živi i mrtvi bit će suđeni “prema onome što je napisano u knjigama, po svojim djelima”. (Otkrivenje 20,12)
Grijesi za koje se ljudi nisu pokajali i kojih se nisu odrekli neće biti oprošteni i izbrisani iz knjiga, nego će u Božji dan svjedočiti protiv grešnika. Svoja su zla djela mogli učiniti po danjem svjetlu ili noćnom mraku, ali su sada otkrivena i vidljiva pred Onim kome svi moramo položiti račun. Božji su anđeli vidjeli svaki grijeh i unijeli ga u nepogrešive izvještaje. Grijeh se može zatajiti, poreći, sakriti pred ocem, majkom, ženom, djecom i prijateljima. Možda nitko osim grešnika nimalo ne sumnja u krivnju, ali je pred nebeskim bićima sve razotkriveno. Mrak najcrnje noći, potajnost najvještije prijevare ne mogu sakriti nijednu pomisao pred znanjem Vječnoga. Bog ima točno izvješće o svakom nepravednom prikazu i nepoštenom postupku. Njega ne možemo prevariti pobožnim izgledom. On ne griješi u ocjenjivanju karaktera. Ljude mogu prevariti oni koji su pokvareni u srcu, ali Bog prozire svako pretvaranje i čita unutarnji život.
Kako je to svečana pomisao! Dan za danom prelazi u vječnost, noseći breme izvještaja za nebeske knjige. Nekada izgovorene riječi, nekada učinjena djela nikada se ne mogu opozvati. Anđeli su zapisali i dobro i zlo. Ni najsilniji osvajač na Zemlji ne može opozvati izvještaj ni o jednom jedinom danu. Naši postupci, naše riječi, pa i naše najtajnije pobude — sve to ima svoju težinu pri odlučivanju o našoj sudbini, za dobro ili zlo. Premda smo ih zaboravili, oni će ipak svjedočiti da nas opravdaju ili osude.
Kao što fotografija nepogrešivo reproducira crte lica, tako je i karakter vjerno ocrtan u nebeskim knjigama. A kako se malo pozornosti posvećuje izvještaju koji će izići na oči nebeskih bića! Kad bi se mogao otkloniti zastor koji dijeli vidljivi svijet od nevidljivoga, i kad bi ljudi mogli vidjeti anđela kako zapisuje svaku riječ i postupak s kojima se moraju ponovno sresti na Sudu, kolike bi dnevno izgovorene riječi ostale neizgovorene, kolika bi djela ostala nepočinjena!
Na Sudu će se pomno ispitati uporaba svakog talenta. Kako smo koristili sredstva koja nam je Nebo posudilo? Hoće li Gospodin kad dođe uzeti svoje s dobitkom? Jesmo li usavršili snage koje nam je Bog povjerio u ruci, mozgu i srcu na slavu Bogu i na blagoslov svijetu? Kako smo upotrebljavali svoje vrijeme, svoje pero, svoj glas, novac i utjecaj? Što smo učinili za Krista u osobi siromašnih, jadnih, siročeta ili udovice? Bog nas je postavio čuvarima svoje svete Riječi. Što smo učinili s dobijenim svjetlom i istinom da ljude učinimo mudrima za spasenje? Sámo priznanje vjere u Krista nema vrijednosti; jedino se računa ljubav pokazana u djelima. U očima Neba jedino ljubav daje vrijednost svakom djelu. Što god je učinjeno iz ljubavi, ma kako se neznatno činilo u očima ljudi, Bog će priznati i nagraditi.
U nebeskim knjigama otkrivena je skrivena sebičnost ljudi. Tu je izvještaj o neispunjenim dužnostima prema bližnjima, o zanemarivanju Spasiteljevih zahtjeva. U njima će vidjeti koliko su puta dali Sotoni svoje vrijeme, misli i snage koje su pripadale Kristu. Žalostan je izvještaj što ga anđeli nose u Nebo. Razumna stvorenja, tobožnji Kristovi sljedbenici, zaokupljeni su stjecanjem zemaljskog blaga ili uživanjem u tjelesnim zadovoljstvima. Novac, vrijeme i snaga žrtvuju se zbog razmetanja i ugađanja sebi, a malo je trenutaka posvećenih molitvi, istraživanju Svetoga pisma, skrušenosti duše i ispovijedanju grijeha.
Sotona izmišlja bezbroj načina da zaokupi naš um, kako ne bi mogao biti zaokupljen upravo onim zanimanjem koje bismo trebali najbolje poznavati. Stari obmanjivač mrzi velike istine koje ističu žrtvu pomirnicu i svemoćnog Posrednika. On zna da što se njega tiče sve ovisi o tome da odvrati misli od Isusa i Njegove istine.
Oni koji budu dionici u prednostima Spasiteljeva posredovanja ne smiju dopustiti da ih išta odvrati od njihove dužnosti da privedu k savršenstvu svoju svetost u strahu Božjemu. Namjesto da dragocjene sate utroše na uživanje, razmetanje ili na stjecanje dobitka, trebaju se posvetiti ozbiljnom proučavanju Riječi istine uz molitvu. Božji narod treba jasno razumjeti predmet Svetišta i istražnog suda. Svima je osobno potrebno poznavanje položaja i djela našeg Velikog svećenika. U protivnom će im biti nemoguće iskazati prijeko potrebnu vjeru za ovo vrijeme ili zauzeti mjesto što ga je Bog za njih predvidio. Svaki pojedinac ima dušu koju može spasiti ili izgubiti. Slučaj svakoga dolazi na Božji sud. Svatko mora izići pred oči velikog Suca. Koliko je onda važno da svatko češće razmišlja o svečanom prizoru kad sud sjedne i knjige se otvore, kad će, s Danielom, svatko ustati da primi svoju baštinu na kraju danâ.
Svi koji su po ovim pitanjima primili svjetlo valja da svjedoče o velikim istinama koje im je Bog povjerio. Svetište na Nebu je sámo središte Kristovog djela za ljude. Ono se tiče svake duše koja živi na Zemlji. Ono nam otvara pogled na plan otkupljenja, vodeći nas do samog završetka vremena i otkrivajući slavan kraj sukoba između pravde i grijeha. Od najveće je važnosti da svi temeljito istraže ovaj predmet i budu spremni odgovoriti svakome tko ih zapita za njihovu nadu.
Kristovo posredovanje za čovjeka u nebeskom Svetištu isto je tako bitno u planu spasenja kao što je to bila i Njegova smrt na križu. Svojom smrću Krist je započeo djelo zbog kojeg je nakon svog uskrsnuća uzašao da bi ga dovršio na Nebu. Mi moramo vjerom ući iza zastora “kamo je ušao za nas u svojstvu preteče Isus”. (Hebrejima 6,20) Tamo se zrcali svjetlost s križa na Golgoti. Tamo možemo dobiti jasniji uvid u tajne otkupljenja. Nebo je uz bezgraničnu cijenu postiglo spasenje čovjeka; prinesena Žrtva zadovoljava najšire zahtjeve Božjeg pogaženog Zakona. Isus je otvorio put k Očevu prijestolju i Njegovim posredovanjem svi koji vjerom dolaze pred Boga mogu iznijeti ondje svoju iskrenu želju.
“Tko skriva svoje grijehe, nema sreće, a tko ih ispovijeda i odriče ih se, milost nalazi.” (Izreke 28,13) Kad bi oni koji kriju i opravdavaju svoje pogreške mogli vidjeti kako im se Sotona raduje, kako se Kristu i svetim anđelima ruga zbog njihova puta, požurili bi s priznavanjem i odricanjem od svojih grijeha. Zbog nedostataka u njihovom karakteru Sotona nastoji zavladati umom, i zna da će uspjeti ako ih budu dalje njegovali. Stoga stalno pokušava svojim kobnim lažima prevariti Kristove sljedbenike, tvrdeći kako ne mogu pobijediti. Ali Isus svojim ranjenim rukama, svojim slomljenim tijelom, moli za njih i objavljuje svima koji Ga budu slijedili: “Dosta ti je moja milost.” (2. Korinćanima 12,9) “Uzmite jaram moj na se i učite od mene; jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,29.30) Nitko dakle ne treba misliti da su njegove manjkavosti neizlječive. Bog će mu dati vjeru i milost da ih nadvlada.
Mi sad živimo u vrijeme velikog dana pomirenja. Dok je veliki svećenik u zemaljskoj službi vršio pomirenje za Izraelce, od svih se zahtijevalo da poste, kaju se zbog grijeha i ponize pred Gospodinom, jer bi u protivnom bili uklonjeni iz naroda. Na isti način svi koji bi htjeli da im imena ostanu u knjizi života trebaju sada, u ovih nekoliko preostalih dana svoje probe, postiti pred Bogom, žalosni zbog grijeha i iskreno se kajući. Oni moraju duboko, temeljito ispitati srce. Moraju se osloboditi neozbiljnog i lakoumnog duha kojemu su se mnogi takozvani kršćani prepustili. Sve koji žele pokoriti zle naklonosti koje njima nastoje zagospodariti, očekuje ozbiljna borba. Priprema je osobna stvar. Mi se ne spašavamo u skupinama. Čistoća i pobožnost jednoga neće nadoknaditi nedostatke ovih osobina kod drugoga. Premda svi narodi moraju izići na sud pred Boga, On će ipak ispitati slučaj svakog pojedinca tako pomno i temeljito kao da nema nijednog drugog bića na Zemlji. Svatko mora biti ispitan i nađen bez ljage i bez bore, bez ičega tomu slična.
Sa završenim djelom pomirenja usko su povezani svečani prizori. Činjenice u vezi s njima su od presudnog značaja. U gornjem se Svetištu sud približava kraju. To djelo traje godinama. Ubrzo će se — nitko ne zna kako brzo — prijeći na slučajeve živih. Naš se život treba pojaviti pred veličanstvenim Bogom. Danas, više no ikada, svaka duša treba prihvatiti Spasiteljevo upozorenje: “Bdijte, jer ne znate kad će doći to vrijeme.” (Marko 13,33) “Ne budeš li bdio, doći ću kao lopov, i sigurno nećeš znati u koji ću te čas iznenaditi.” (Otkrivenje 3,3)
Kad istražni sud bude završen, sudbina svih bit će odlučena za život ili za smrt. Vrijeme milosti završava kratko vrijeme prije Gospodnjeg dolaska na nebeskim oblacima. Gledajući unaprijed ovo vrijeme, Krist u Otkrivenju objavljuje: “Neka nepravednik i dalje bude nepravedan; neka se nečisti i dalje onečišćuje; neka pravednik i dalje živi pravedno; neka se sveti i dalje posvećuje! Pazi! Dolazim uskoro i sa sobom nosim plaću da svakome platim prema njegovu djelu.” (Otkrivenje 22,11.12)
Pravednici i grešnici će i dalje živjeti na Zemlji u svom smrtnom tijelu — ljudi će saditi i graditi, jesti i piti, nesvjesni da je gore u Svetištu izrečena posljednja, neopoziva presuda. Prije potopa, nakon što je Noa ušao u kovčeg, Bog je za njim zatvorio vrata i time bezbožne spriječio da uđu. Ali su još sedam dana ljudi, ne znajući da je njihova sudbina zapečaćena, nastavili svoj bezbrižni i lakoumni život, rugajući se upozorenjima o neumitnom sudu. “Tako će biti”, kaže Spasitelj, “i za dolazak Sina Čovječjega.” (Matej 24,39) Tiho, neprimjetno kao lupež u ponoći, doći će sudbonosni čas koji će odlučiti o sudbini svakoga čovjeka, neopozivo povlačenje ponude milosti grešnim ljudima.
“Dakle: bdijte… da ne bi došao iznenada i našao vas gdje spavate.” (Marko 13,35.36) Opasno je stanje onih koji se, umorni od bdjenja, okreću privlačnostima svijeta. Dok je poslovan čovjek zaokupljen trkom za dobitkom, dok ljubitelj požude ide za uživanjima, dok se kći mode kiti — Sudac svega svijeta izreći će presudu: “Bio si vagnut na tezulji i nađen da si prelagan.” (Daniel 5,27)