Uputa koju je anđeo dao hebrejskim roditeljima nije samo savjetovala način života majke, već i kako se podiže dijete. Nije bilo dostatno da Samson, dijete koje je trebalo izbaviti izraelski narod, rođenjem dobije dobro naslijeđe. Ono je trebalo nastati kao posljedca brižnog odgoja. Od najranijeg djetinjstva ono je trebalo stjecati navike stroge umjerenosti.
Slične upute izrečene su i u vezi s Ivanom Krstiteljem. Prije rođenja djeteta otac je dobio sljedeću poruku s Neba:
“Imat ćeš radost i veselje, i mnoge će obradovati njegovo rođenje. Dakako, bit će velik pred Gospodinom. Sigurno neće piti ni vina ni opojna pića; napunit će se Duhom Svetim još u majčinoj utrobi.” (Luka 1,14.15)
Prema nebeskim zapisima o plemenitim ljudima, Spasitelj je rekao da nitko nije bio veći od Ivana Krstitelja. Zadaća koja je njemu povjerena bila je takve naravi da je zahtijevala ne samo tjelesnu snagu i izdržljivost, već i najviše umne i duševne kvalitete. Pravilna tjelesna priprema za ovo djelo bila je tako važna da je Nebo poslalo najvišeg anđela s porukom koja je sadržavala upute za djetetove roditelje.
Upute o podizanju hebrejske djece uče nas da se ne smije zanemariti ništa od onoga što utječe na tjelesno dobro djeteta. Ne postoji ništa što je nevažno. Sve ono što utječe na zdravlje tijela povezano je s umom i karakterom.
Važnost ranog odgajanja djece ne može se prenaglasiti. Naučene pouke i navike stečene u dobi najranijeg djetinjstva povezanije su s oblikovanjem karaktera i usmjeravanjem životnog puta negoli sve upute i odgoj u kasnijim godinama.
Roditelji trebaju o tome razmisliti. Oni trebaju shvatiti načela koja su osnova njege i odgoja djece. Oni trebaju biti sposobni odgajati njihovo tjelesno, umno i moralno zdravlje. Roditelji trebaju proučavati zakone prirode. Oni se trebaju upoznati s organima ljudskoga tijela. Trebaju shvatiti zadaću pojedinih organa, njihov međusobni odnos i međusobnu ovisnost. Oni trebaju proučavati odnos umnih i tjelesnih snaga, kao i uvjete što ih zahtijeva zdrava aktivnost svakoga od njih. Preuzimanje roditeljske odgovornosti bez ovakvih priprema je grijeh.
Premalo se razmišlja o uzrocima smrtnosti, bolesti i pojava degeneracije, koji danas postoje i u najciviliziranijim i najblagoslovljenijim zemljama. Ljudski rod ide stazom nadolje, on se izopačuje. Više od trećine ljudi umire u dobi djetinjstva [Izvještaj o smrtnosti djece bio je vjerodostojan u vrijeme kad je ovo pisano — 1905. godine. Suvremena medicina i pravilna njega djece u velikoj su mjeri smanjili stopu smrtnosti dojenčadi i djece. (Primjedba nakladnika)]; a od onih koji dosegnu zrelu mušku ili žensku dob, uvjerljiva većina pati od bolesti u bilo kojem obliku, a samo neznatan dio dostiže granicu ljudskog života.
Većina zala koja nanose bijedu i propast ljudskom rodu mogla bi se izbjeći, a sila za takvu borbu dobrim dijelom počiva na roditeljima. Nikakva “tajanstvena sudbina” ne otima malu djecu iz našeg naručja. Bog ne želi njihovu smrt. On ih daje roditeljima da ih odgajaju za koristan život ovdje na Zemlji i za slavnu vječnost. Da su očevi i majke činili što je bilo u njihovoj moći da daju svojoj djeci dobro naslijeđe i da su zatim mudrim postupanjem nastojali ukloniti sve nepovoljnosti koje su njihova djeca stekla rođenjem, svijet bi bio svjedokom promjene nabolje.
Njega dojenčadi
Što je život djeteta tiši i jednostavniji, to će biti povoljniji za njegov tjelesni i umni razvitak. Majka bi trebala u svakoj okolnosti nastojati biti tiha, staložena i uzdržana. Mnoge bebe su neobično osjetljive na živčana uzbuđenja, i majčino nježno, staloženo postupanje djelovat će ublažujuće, što će za dijete biti od neprocjenjive koristi.
Bebama treba toplina, ali mi često činimo ozbiljnu grešku kad ih držimo u pregrijanim prostorijama, lišene velikim dijelom svježeg zraka. Štetan je običaj pokrivati lice djeteta dok spava, jer to sprečava slobodno disanje.
Malo dijete treba ograditi od svega što bi slabilo ili trovalo njegov organizam. Najljubomornije treba paziti da sve oko njega bude ukusno i čisto. Dok je, s jedne strane, nužno zaštiti malu djecu od iznenadnih ili prevelikih promjena temperature, starajmo se da ona, bilo da spavaju ili su budna, danju ili noću, udišu čist i svjež zrak koji krijepi.
Dok pripremamo dječju odjeću, prije mode i želje da njome izazovemo divljenje kod drugih, težimo k onome što će biti prikladno, udobno i zdravo. Neka majka ne troši svoje vrijeme na vezenje i ručni rad da bi mala odjeća divno izgledala, opterećujući time sebe nepotrebnim poslom nauštrb svojeg vlastitog zdravlja i zdravlja svojega djeteta. Ona se ne bi trebala “izgubiti” u šivanju, koje nemilosrdno opterećuje oči i živce, u vrijeme kad su joj odmor i korisne tjelesne vježbe jako potrebni. Ona treba prihvatiti svoju dužnost da čuva svoju snagu kako bi bila sposobna ispuniti ono što se od nje zahtijeva.
Ako dječja odjeća u sebi sjedinjuje toplinu, zaštitu i udobnost, bit će uklonjen jedan od glavnih uzroka razdraženosti i nespokojstva. Dijete će biti zdravije, a majka neće njegu djeteta smatrati tako velikim opterećenjem za svoju snagu i vrijeme.
Tjelesni povoji otežavaju aktivnost srca i pluća i stoga ih treba izbjegavati. Nikada ne sputavajmo nijedan dio tijela odjećom koja sabija organe i ograničuje im slobodu kretanja. Sva dječja odjeća treba biti dovoljno prostrana da omogućuje najslobodnije i najpotpunije disanje, i tako načinjena da se njezina težina oslanja na ramena djeteta.
U nekim zemljama još vlada običaj da se ramena i udovi djeteta ostave neodjeveni. Nijedna osuda ovog običaja nije prestroga. Budući da su udovi udaljeni od središta cirkuliranja krvi, njima je potrebna veća zaštita nego ostalim dijelovima tijela. Arterije koje prenose krv k ekstremitetima su velike, i one osiguravaju dostatnu količinu krvi potrebnu za toplinu i prehranu tkiva. Ali kad su udovi nezaštićeni ili nedovoljno odjeveni, arterije i vene se sužavaju, nježni dijelovi tijela se hlade i time nastaju smetnje u cirkulaciji krvi.
U podizanju djece, silama prirode trebaju sve raspoložive prednosti za usavršavanje tjelesne građe. Ako su ruke i noge nedostatno zaštićene, djeca, a posebno djevojčice, ne mogu izlaziti van sve dok dani ne postanu topli. Tako moraju ostajati u kući u strahu od prehlade. Ali kad su djeca dobro odjevena, slobodno kretanje i igra na svježem zraku bit će im korisna, bilo ljeto ili zima.
Majke koje žele da njihovi dječaci i djevojčice budu krepki i zdravi, neka ih pravilno odijevaju i neka ih oduševe da pri svakom umjerenom vremenu budu dugo na svježem zraku. Možda će biti teško raskinuti lance navike, i odijevati i odgajati djecu u skladu sa zdravstvenim zakonima; ali će rezultat obilno nagraditi uloženi trud.
Prehrana djeteta
Hrana koju priroda pruža najbolja je hrana za malo dijete. Ne uskraćujmo djetetu nepotrebno ovu hranu. Okrutno je ako se majka pokušava osloboditi obveze njegovanja djeteta, svoje nježne dužnosti, zbog svoje udobnosti ili zabave u društvu.
Majka koja dopušta da netko drugi hrani njezino dijete, treba dobro razmisliti o mogućim posljedicama. Većim ili manjim dijelom, dadilja usađuje djetetu koje njeguje vlastitu ćud i temperament.
Teško bi se mogla precijeniti važnost podizanja i odgajanja djece u vezi s pravilnim navikama u prehrani. Djecu treba naučiti da jedu kako bi živjela, a ne da žive kako bi jela. Ovu pouku treba započeti dok je dijete još u rukama majke. Dijete treba dobivati hranu obvezatno u redovnim razmacima i rjeđe što postaje starije. Ne dajte mu slatkiše niti hranu koju stariji jedu, a koju ono ne može probaviti. Brižno će staranje i urednost u prehrani male djece ne samo poduprijeti zdravlje i time pridonijeti da ona postanu mirna i blage naravi, već će položiti temelje navikama koje će im biti na blagoslov u kasnijim godinama.
Kad djeca izađu iz najranijeg djetinjstva, i dalje treba brižno voditi računa o oblikovanju njihovih ukusa i želja. Često im se dopušta da jedu ono što oni hoće i onda kad oni hoće, bez obzira na njihovo zdravlje. Uloženi trud i sredstva koja se tako razbacuju na nezdrave poslastice navode djecu da vjeruju kako je u životu najvažnije i najviša sreća — imati slobodu udovoljavanja željama i apetitu. Posljedica ovakvog odgoja je proždrljivost, zatim slijedi bolest, nakon koje obično počinje uzimanje otrovnih medikamenata i pilula.
Roditelji trebaju izgrađivati želje svoje djece ne dopuštajući im da uzimaju nezdravu hranu. U nastojanju da način prehrane podvrgnemo pravilu, pazimo da ne bismo pali u zabludu i zahtijevali od djece da jedu ono što nije ukusno ili da jedu više nego što im je potrebno. Djeca imaju svoja prava, ona imaju svoj izbor, i kad je taj izbor razuman, njega treba poštovati.
Brižno pazimo na urednost u obrocima. Neka se ništa ne jede između obroka, nikakve poslastice, orasi, voće niti hrana bilo koje vrste. Neurednost u prehrani remeti zdravlje probavnih organa, sve na račun zdravlja i dobrog raspoloženja. I kad djeca sjednu za stol, zdrava hrana im ne prija; njihov apetit zahtijeva ono što je za njih štetno.
Majke koje ispunjavaju želje svoje djece nauštrb zdravlja i vedre naravi siju sjeme zla koje će niknuti i donijeti rod. Popuštanje njihovim željama razvija se s rastom djece, a kao žrtva padaju umna i tjelesna otpornost. Majke koje ovo čine s gorčinom žanju ono što su posijale. One vide kako njihova djeca rastu, umom i karakterom nepripremljena za vršenje plemenitog i korisnog djela u društvu i domu. Djelovanjem nezdrave hrane stradaju duhovne jednako kao i umne i tjelesne snage. Savjest otupljuje, a sposobnost primanja korisnih utjecaja se smanjuje.
Budući da djecu treba učiti da vladaju svojim apetitom i jedu tako da očuvaju zdravlje, objasnite im da se oni, zapravo, odriču samo onoga što bi im bilo na štetu. Oni se odriču onoga što je štetno u korist nečega što je bolje. Neka postavljeni stol bude zanimljiv i privlačan, pun dobara što ih je dobri Bog tako izobilno podario. Neka vrijeme objeda bude vrijeme vedrine i sretnog raspoloženja. I dok uživamo u Božjim darovima, obratimo se Darovatelju izrazima zahvalnosti.
Njegovanje bolesne djece
U mnogo slučajeva se uzroci bolesti djece mogu tražiti u pogreškama u postupanju. Uzroci tegoba mogu biti neurednost u objedovanju, nedostatno odijevanje za hladnih večeri, nedostatak aktivnog kretanja, što utječe na zdrav krvotok, ili pak nedostatak čistog zraka za njegovo pročišćavanje. Neka roditelji pokušaju pronaći uzrok oboljenja i tada neka što prije stanu na put nezdravim okolnostima.
Svi roditelji mogu naučiti mnogo o njezi i preventivnim postupcima, te i o samom liječenju u slučaju bolesti. Majka posebice treba znati što treba učiniti kod uobičajenih slučajeva oboljenja u obitelji. Ona treba znati kako da njeguje svoje bolesno dijete. Njezina ljubav i pronicljivost trebaju je osposobiti da služi svome djetetu, što se ne može povjeriti tuđim rukama.
Proučavanje fizioloških činjenica
Roditelji se trebaju truditi da kod svoje djece odmalena potaknu zanimanje za proučavanje fiziologije te da ih poučavaju njezinim jednostavnim načelima. Učite ih kako da na najbolji način sačuvaju svoje tjelesne, umne i duhovne snage i kako da iskoriste svoje darove, da bi njihov život bio na blagoslov drugima i na slavu Bogu. Ovakvo znanje je od neprocjenjive vrijednosti za mlade. Obrazovanje u predmetima koji se tiču života i zdravlja važniji su za njih nego znanje iz mnogih predmeta koji se predaju u školama.
Roditelji trebaju živjeti više za svoju djecu, a manje za društvo. Proučavajte predmete o zdravlju i praktično primjenjujte svoje znanje. Učite svoju djecu da donose zaključke, polazeći od uzroka k posljedici. Naučite ih da, ako žele imati zdravlje i sreću, moraju poštivati zakone prirode. Premda možda nećete vidjeti tako brz napredak kao što biste željeli, ne gubite odlučost, već nastavite svoju zadaću strpljivo i ustrajno.
Učite djecu od kolijevke da primjenjuju samoodricanje i samosvladavanje. Učite ih da se raduju ljepotama prirode i da korisnim poslovima sustavno razvijaju tjelesne i umne snage. Odgajajte ih tako da steknu zdravu tjelesnu građu i dobre moralne osobine, vedro raspoloženje i dopadljivo ponašanje. Usadite u njihova nježna srca uvjerenje o tome kako Bog nije planirao da mi živimo samo zbog zadovoljavanja sadašnjih potreba ili prohtjeva, već za svoje vječno dobro. Naučite ih da je popuštati kušnji slabost i bezbožnost, a da je opirati se kušnji plemenitost i muževnost. Ove će pouke biti kao sjeme posijano na dobru zemlju, i one će donijeti rod koji će obradovati vaša srca.
Neka roditelji, prije svega drugog, okruže svoju djecu ozračjem vedrine, ljubaznosti i ljubavi. Dom gdje je ljubav, koja se iskazuje pogledima, riječima i postupcima, mjesto je na kojemu anđeli rado prebivaju.
Roditelji, neka svjetlost ljubavi, vedrine i radosnog zadovoljstva uđe u vaša srca, i neka njihovo drago, vedro ozračje prožme vaš dom! Pokazujte duh blagosti i strpljivosti, a pobudite ga i u svojoj djeci i njegujte sve ono što će unijeti vedrinu u vaš obiteljski život. Tako stvoreno ozračje bit će za djecu ono što je za biljni svijet svjetlost sunca, i donijet će zdravlje i svježinu umu i tijelu.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 32)