Pravi odgoj je obrazovanje i priprema za misionarski rad. Svi su sinovi i kćeri Božje pozvani da budu misionari; mi smo svi pozvani da služimo Bogu i svojim bližnjima, a cilj našeg odgoja i obrazovanja treba biti opremanje za ovu službu.
Priprema za službu
Neka kršćanski roditelji i učitelji uvijek pred sobom imaju ovaj cilj. Mi ne znamo na koji će način naša djeca moći poslužiti. Oni će možda provesti svoj život u krugu obitelji; možda će se uključiti u jedan od uobičajenih životnih poziva, ili će otići kao učitelji u neznabožačke zemlje; ipak, svi su bez razlike pozvani da postanu Božji misionari, nositelji Božje milosti svijetu.
Bog ljubi djecu i mladež u svježini njihovih sposobnosti, u njihovoj odlučnosti i hrabrosti, u moći brzog razumijevanja što je imaju, i On ih želi dovesti u sklad s božanskim silama. Oni trebaju steći obrazovanje koje će ih pripremiti da radom u nesebičnoj službi ponesu Kristov stijeg.
Kao što je govorio za svoje prve učenike, Krist je rekao i za svoju djecu u posljednjem vremenu: “Kao što ti mene posla u svijet, i ja njih poslah u svijet.” (Ivan 17,18) Isus je rekao da će oni biti Božji poslanici preko kojih će se javljati Njegov Duh, da će nositi crte Njegovog karaktera i raditi Njegovo djelo.
Naša djeca stoje kao na nekom raskrižju. Posvuda se nalaze mamci koji ih pozivaju na sebična zadovoljstva, na popuštanje porocima i strastima; odvlače ih sa staze postavljene za one koje je Gospodin spasio. Njihov izbor odlučuje o tome hoće li njihov život biti na blagoslov ili na prokletstvo. Prepuni energije, nestrpljivo čekajući da iskušaju svoje još neispitane sposobnosti, oni moraju pronaći neki odušak za svoje prepunjene spremnike mogućnosti. Oni će biti aktivni, bilo na dobro ili na zlo.
Božja riječ ne sputava aktivnost, naprotiv, ona joj pruža pravo usmjerenje. Bog ne traži od mladih da budu manje ambiciozni. Ne sputavajmo one osobine karaktera koje čovjeka čine doista uspješnim i donose mu poštovanje ljudi — neugušivu želju da učine što veće dobro, njihovu čvrstu volju, neumorni duh, marljivost i nepokolebljivu ustrajnost. Neka, uz Božju milost, ove osobine posluže za cilj ostvarenja ideala koji su viši od sebičnih i svjetovnih interesa koliko je Nebo više od Zemlje.
Na nama kao roditeljima i kršćanima počiva odgovornost da svojoj djeci damo prave upute. Vodimo ih obazrivo, mudro i nježno na staze dužnosti u kojima nam je sam Krist ostavio primjer. Na nama počiva sveti Božji zavjet da podignemo i pripremimo svoju djecu za Njegovu službu. Naša je prva dužnost da ih okružimo ozračjem koje će ih pripremiti da izaberu život službe, a isto tako naša je dužnost da djeci pružimo potrebno obrazovanje.
“Da, Bog je tako ljubio … da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.” “Krist vas je ljubio i predao samoga sebe za nas.” Ako ljubimo, mi ćemo davati. “Po primjeru Sina Čovječjega, koji nije došao da mu služe, nego da on služi” — ovo je velika pouka koju sami trebamo naučiti i njome poučiti druge. (Ivan 3,16; Efežanima 5,2; Matej 20,28)
Usadimo u srca mladih spoznaju da oni ne pripadaju sami sebi. Oni su Kristovi. Oni su otkupljeni Njegovom krvlju, Njegova ljubav polaže pravo na njih. Oni žive jer ih On održava svojom silom. Njemu pripada njihovo vrijeme, njihova snaga, njihove sposobnosti. Sve ovo oni trebaju razviti, pripremiti i upotrijebiti Njemu u službu.
Čovjek, stvoren po Božjem obličju, malo manji od anđela, najveća je dragocjenost među onim što je On stvorio. Bog želi da čovjek postigne i postane najviše od onoga što mu je On omogućio, i da primljene snage upotrijebi na najbolji način.
Život je nešto tajanstveno i sveto. On je zrcalo samog Boga, koji je izvor svekolikog života. Prilike koje nam se pružaju u tom životu su dragocjene; mi ih trebamo iskoristiti s puno ozbiljnosti. Jednom izgubljene, one zauvijek nestaju.
Bog postavlja pred nas vječnost, s uzvišenom stvarnošću koju ona sadrži; On nam pruža predsliku onoga što je besmrtno i nepropadljivo. On nam pruža dragocjenu istinu koja nas oplemenjuje, da bismo mogli napredovati na sigurnoj stazi, na putu k cilju koji je dostojan ulaganja svih naših sposobnosti.
Dok promatra sićušno sjeme što ga je sam načinio, Bog u njemu vidi prekrasan cvijet, grm ili ponosno stablo s velikom krošnjom. On ovako vidi mogućnosti što ih dobiva svako ljudsko biće. Naše postojanje na ovoj Zemlji ima određenu svrhu. Bog je dao svoj plan za naš život i On želi da mi ostvarimo najviše vrijednosti u razvitku svojeg karaktera.
On želi da mi stalno rastemo, da napredujemo u svetosti, sreći i korisnosti. Svima su povjerene sposobnosti, i zadaća je svih da ih nauče poštovati kao svete darove od Gospodina i da ih pravilno upotrijebe. On očekuje od mladih da njeguju svaki potencijal što ga sadrži njihova osobnost i da svaku danu sposobnost pravilno upotrijebe. On želi da se oni raduju svemu onome što je korisno i uzvišeno u ovome životu, da budu plemeniti i da čine dobro te tako sakupljaju blago za vječni život.
Neka njihovo stremljenje bude da postižu vrhunske rezultate u svemu onome što je nesebično, uzvišeno i plemenito. Neka gledaju na Krista kao na svoj Primjer i Ugled. Neka njeguju sveti ideal što ga je On pokazao u svojem životu, naime, uzvišeni cilj da svojim življenjem u svijetu učine svijet boljim. To je djelo na koje su mladi pozvani.
Široki temelj
Najuzvišeniji od svih nauka je nauk o spašavanju duša. Najveličanstvenije djelo ka kome ljudi mogu težiti jest posao pridobivanja ljudi, da se obrate od grijeha k svetosti. Da se taj posao ostvari, treba položiti širok temelj. Tu spada široko obrazovanje koje će od roditelja i učitelja zahtijevati umni i tjelesni napor u mjeri koju ne zahtijevaju nastavni programi u drugim predmetima. Rezultat takvog obrazovanja treba biti nešto više od oblikovanja intelektualne osobnosti. Obrazovanje se ne može smatrati potpunim sve dotle dok i tijelo i um i srce ne steknu obrazovanje u ravnopravnoj mjeri. Da bi karakter dostigao najpotpuniji i najuzvišeniji razvitak, potreban je pravi odgoj. Razvijajte sve umne i tjelesne sposobnosti i pravilno ih oblikujte. Ako prihvatimo dužnost da njegujemo i koristimo svaku silu koju smo dobili od Boga, mi ćemo postati uspješniji Božji suradnici.
Pravi se odgoj odnosi na cijelo biće. Kroz njega se učimo kako pravilno upotrijebiti svoje vlastite snage. On nas osposobljava da najbolje koristimo snagu mozga, kostiju i mišića, da svoje tijelo, um i srce stavimo u korisnu službu. Neka snage uma, kao uzvišenije snage, upravljaju našim tijelom. Neka se naše prirodne želje i sklonosti pokore pod vlast savjesti i naše duhovne osobnosti. Krist, kao Onaj koji stoji na čelu ljudske obitelji, želi nas voditi u službi za Njega visokim i svetim stazama čistoće. Pod čudotvornim djelovanjem Njegove milosti mi se trebamo usavršiti i upotpuniti u Njemu.
Isus je svoje obrazovanje stekao u domu. Njegova je prva zemaljska učiteljica bila njegova majka. S njenih usana i iz spisa proroka On je stjecao znanja o nebeskim istinama. On je živio u seoskom domu i vedro i odano nosio svoj dio tereta domaćinstva. On, koji je bio Zapovjednik Neba, postao je pokoran sluga, mio i poslušan sin. Naučio je struku i, zajedno s Josipom, radio u stolarskoj radionici. Ulicama maloga gradića On je odlazio i vraćao se sa svog skromnog posla, odjeven kao običan radnik.
Ljudi toga doba cijenili su vrijednost neke stvari po njezinom izgledu. Dok je slabila u moći, religija je rasla u sjaju i raskoši. Tadašnji su se učeni ljudi, služeći se razmetanjem i vanjskim sjajem, trudili nametnuti svoju vlast. Isusov način života je bio u oštroj suprotnosti svemu tome. Njegov je život otkrivao bezvrijednost onoga čemu su ljudi pridavali veliki značaj. On se nije otimao da pohađa škole tog vremena, koje su pridavale veliki značaj onome što je bilo bezvrijedno, a omalovažavale velike stvari. Svoje obrazovanje On je stekao iz nebeskih izvora, u korisnom radu, u proučavanju svetih Pisama, u prirodi i iz životnih iskustava — što su bili Božji udžbenici, koji su i danas puni uputa za sve koji imaju voljne ruke, oko koje vidi i srce koje razumije.
“Dijete je raslo i jačalo, napunjujući se mudrošću. I milost je Božja počivala na njemu.” (Luka 2,40)
Ovako pripremljen, Isus je pošao na svoju zadaću; kad god je dolazio u dodir s ljudima, širio je ozračje blagoslova i zračio silom koja preporađa srca, koju svijet dotad nije vidio ni osjetio.
Dom je prva škola koju dijete pohađa; na tome se mjestu polaže kamen temeljac za život službe. Nije dostatno samo teorijski usađivati načela ovakvog života. Ona trebaju postati kosturom cjelokupnog životnog obrazovanja.
Dijete treba vrlo rano naučiti pouku o spremnosti na pomoć. Čim se njegova moć razumijevanja dostatno razvije, njemu treba dati dužnosti koje će obavljati u domu. Poduprimo dijete u njegovoj želji da pomogne svojim roditeljima, da stekne vrline samoodricanja i samosvladavanja, da svoju sreću i udobnost stavlja iza sreće i udobnosti drugih, da iskoristi svaku mogućnost da pomogne svojoj braći, sestrama i prijateljima u igri, da bude pažljiv prema starima, prema bolesnim i nesretnim ljudima. Duh nesebične službe potpunije će se razviti u životu djece što je prisutniji u životu njihovog doma. Ona će se tako naučiti da budu radosna u službi i žrtvovanju za dobro drugih.
Djelo škole
Svojim radom škola treba upotpuniti odgoj pružen u domu. U školskom odgoju i obrazovanju treba stalno imati pred očima razvitak cijeloga bića — tjelesnog, umnog i duhovnog — kao i poučavanje u požrtvovnoj službi za druge.
Služba za Krista u malim stvarima svakodnevnog života imat će, prije svega drugog, silu da preporađa karakter i priprema mlade za život nesebične službe. Na roditeljima i učiteljima počiva zadaća da potaknu kod djece ovakav duh i da ga pravilno usmjere. Doista nema posla koji bi imao većeg značaja. Duh službe je duh Neba, i anđeli su spremni surađivati u svim pokušajima da se razvije i potakne ovakav duh.
Božja riječ mora biti temelj takvom odgoju i obrazovanju. Samo Božja riječ sadrži načela takvog odgoja u svoj svojoj cjelovitosti. Sveto pismo treba biti temelj proučavanja i poučavanja. Osnovna mudrost se sastoji u poznavanju Boga i Onoga koga je On poslao.
Svako dijete i svaki mladić i djevojka trebali bi poznavati sebe. Oni se trebaju upoznati s tjelesnom građom koju im je Bog dao, i sa zakonima na temelju kojih se ona održava. U tu će im svrhu poslužiti poznata područja obrazovanja. Svatko od njih treba ovladati nekim korisnom strukom, jer će tako postati muškarci i žene praktičnih sposobnosti, spremni za dužnosti svakodnevnog života. Ovome treba dodati obučavanje i obrazovanje u raznim područjima misijskog rada.
Učite se poučavajući druge
U stjecanju znanja mladi ljudi trebaju napredovati što brže, i doprijeti što dalje. Neka raspon onoga što uče bude širok onoliko koliko njihove snage mogu obuhvatiti. Neka oni, učeći, prenose svoje znanje dalje. Ovim će njihovi umovi steći snagu i elastičnost. Vrijednost njihovog obrazovanja određuje se prema tome kako primjenjuju znanje što su ga stekli. Ako provodimo dugo vrijeme u učenju, a ne trudimo se prenijeti na druge ono što smo stekli, često će se to pokazati ne kao podrška stvarnom napretku, već kao zapreka. Učenik se treba potruditi, u domu i u školi, da nauči kako poučavati i kako prenositi stečeno znanje. Ma za koji se poziv pripremao, on treba tijekom cijelog svog života istodobno biti i učitelj i učenik. Tako će moći stalno napredovati, i Bog će biti njegova uzdanica. On će se pritom potpuno osloniti na Onoga koji je neograničen u mudrosti, koji može otkriti tajne skrivene vjekovima, koji može naći rješenje za najteže probleme onih koji se u Njega uzdaju.
Božja riječ daje poseban značaj utjecaju druženja za muškarce i žene. Koliko veću moć ima utjecaj međusobnog druženja djece i mladeži. Prijateljstvo koje ih veže, načela koja prihvaćaju, navike koje prijateljstvom stječu bit će presudni za njihovu korisnost ovdje na Zemlji, i u budućnosti koja ih čeka na Nebu.
Činjenica pred kojom bi trebala zadrhtati srca roditelja je zastrašujuća; naime, utjecaji koji prevladavaju u većini škola i drugih obrazovanih ustanova na koje oni šalju svoju djecu imaju porazan utjecaj na karakter, odvraćaju razum od pravih životnih ciljeva i izopačuju moralnu osobnost. U dodiru s onima koji su nevjernici, koji vole zadovoljstva, koji su izopačeni u svojem načinu života, mnogi se mladi lišavaju jednostavnosti i čistoće, vjere u Boga i duha požrtvovnosti, koji su im usadili i njegovali njihovi roditelji dok su im pružali svoje brižne savjete i dok su se za njih ozbiljno molili Bogu.
Mnogi od onih koji stupaju u škole sa željom da se pripreme za rad u nesebičnoj službi za druge, gube se u proučavanju svjetovnih predmeta. U njima se rađa ambicija da se istaknu u svojem obrazovanju i dostignu položaj i čast u svijetu. Oni gube iz vida svrhu stupanja u školu i predaju se sebičnim, svjetovnim ciljevima. Oni često stječu navike koje su porazne za ovaj i za vječni život.
Muškarci i žene sa širim shvaćanjima, nesebičnim planovima i plemenitim željama pripadaju po pravilu onima koji su ove svoje osobine stekli u međusobnom druženju u mladim godinama. U svom cjelokupnom odnosu prema izraelskom narodu Bog je uvijek podvlačio važnost nadzora nad društvom u kojem se kreću njihova djeca. Sve uredbe građanskog, vjerskog i društvenog života bile su tako sačinjene da očuvaju djecu od štetnog društva i da ih, već od najranije dobi upoznaju s načelima i pravilima što ih sadrži Božji zakon. Pouka dana prigodom rađanja ovog naroda trebala je ostaviti dubok dojam na sve. Prije nego što je pogubljenjem prvorođenaca došlo posljednje strašno zlo na Egipćane, Bog je zapovjedio svome narodu da sakupi svoju djecu u svoje domove. Dovratnici su na svim kućama bili obilježeni krvlju, i tako su trebali svi biti sigurni pod zaštitom zajamčenom ovim znakom. Tako trebaju i danas roditelji koji ljube Boga i koji ga se boje čuvati svoju djecu pod “svezom zavjetnom”, pod svetom zaštitom Kristove krvi spasenja.
“Ja sam im predao riječ tvoju, i svijet ih zamrzi, jer više ne pripadaju svijetu, kao što ni ja ne pripadam svijetu.” (Ivan 17,14) “Nemojte se prilagođivati ovomu svijetu! Naprotiv, preobličavajte se obnovom svoga uma da mognete uočavati što je volja Božja: što je dobro, ugodno i savršeno!” (Rimljanima 12,2)
“Ne budite s nevjernicima pod jednim te istim jarmom: Što ima pravednost s bezakonjem? Što li je zajedničko svjetlu i tmini? Kakav li sklad između hrama Božjega i idola? A mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: stanovat ću među njima i među njima hodati. Ja ću biti njihov Bog, a oni će biti moj narod.
Zato iziđite između njih i odvojite se — … Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti! Ja ću vam biti Otac, a vi ćete mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin, Svemogući.” (2. Korinćanima 6,14-18)
“Sakupite djecu.” (Joel 2,16;) “Poučavaj ih o zakonima i odredbama.” (Izlazak 18,20)
“Tako neka stavljaju moje ime nad sinove Izraelove, i ja ću ih blagoslivljati.” (Brojevi 6,27)
“Svi narodi zemlje vidjet će da je nada te zazvano ime Jahvino.” (Ponovljeni zakon 28,10)
“Tada će Ostatak Jakovljev, među brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koji ne čeka čovjeka niti iščekuje sina čovječjeg.” (Mihej 5,6)
Mi se ubrajamo u Izrael. Sve upute što ih je primio Izrael starog doba o odgoju i podizanju djece, sva obećanja o blagoslovu kroz poslušnost, dobili smo i mi.
Božja riječ koja nam je upućena glasi: “Blagoslovit ću te, … i sam ćeš biti blagoslov.” (Postanak 12,2)
Krist je rekao za svoje prve učenike i za sve one koji će povjerovati u Njega kroz njihovu riječ: “Ja sam im predao slavu koju si ti meni dao, da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima, a ti u meni — da postanu potpuno jedno, da svijet upozna da si me ti poslao i da si njih ljubio kao što si mene ljubio.” (Ivan 17,22.23)
Divne, divne riječi, gotovo izvan domašaja vjere! Stvoritelj svih svjetova ljubi one koji se predaju u Njegovu službu, kao što ljubi svojega Sina. Čak i danas mi imamo tu prednost da uživamo Njegovu naklonost do ove zadivljujuće mjere. On nam je poklonio Svjetlost i Veličanstvo Neba, i s Njime nam povjerio sve nebesko blago. Isto onako kako nam je obećao život u vječnosti, Bog nam pruža obilne darove već u ovom životu. On želi da mi, kao oni koji su svrha Njegove milosti, uživamo u svemu onome što će oplemeniti, uzdignuti i razviti naš karakter. On je spreman i čeka da udahne mladima silu odozgo, kako bi mogli stati pod Kristov krvlju poprskan stijeg, raditi kao što je On radio, voditi duše na sigurne staze, postaviti noge mnogih duša na Stijenu Vjekova.
Svi oni koji žele raditi u skladu s Božjim planom odgoja i obrazovanja, dobit će Njegovu božansku potporu, uživat će Njegovu stalnu nazočnost i Njegovu održavateljsku silu. On kaže svakome od nas:
“Odvaži se i budi hrabar! Ne boj se i ne strahuj, jer kuda god pođeš, s tobom je Jahve, Bog tvoj. … I nikada te neću napustiti niti ću te ostaviti.” (Jošua 1,9.5)
“Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni, da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje zbog čega je poslah. Da, s radošću ćete otići, i u miru ćete biti vođeni. Gore će i brda klicati od radosti pred vama, i sva će stabla u polju pljeskati. Umjesto trnja rast će čempresi, umjesto koprive mirta će nicati. I bit će to Jahvi na slavu, kao znak vječan, neprolazan.” (Izaija 55,10-13)
U društvu po cijelome svijetu vlada nered, i nužan je temeljit preobražaj. Obrazovanje i odgoj što ga mladež primi imat će presudnu ulogu u oblikovanju ustrojstva društva.
“Oni će nanovo dići drevne razvaline, sazdati opet mjesta poharana, ruševine prošlih pokoljenja.”
“A vas će zvati Svećenici Jahvini … njihova će biti radost vječita. Jer ja, Jahve, ljubim pravdu.”
“Vjerno ću ih nagraditi i sklopiti s njima Savez vječni. Slavno će im biti sjeme među pucima i potomstvo među narodima. Tko god ih vidi, prepoznat će da su sjeme što ga Jahve blagoslovi.” …
“Kao što zemlja tjera svoje klice, kao što u vrtu niče sjemenje, učinit će Gospod da iznikne pravda i hvala pred svim narodima.” (Izaija 61,4.6-8.9.11)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Služba liječenja”, Znaci vremena, 2014., poglavlje 34)