Ovo poglavlje temelji se na Djelima 9,32-11,18
Obavljajući svoj posao, Petar je posjetio svete u Lidi. Tamo je izliječio Eneju koji je zbog oduzetosti osam godina bio vezan za krevet. „Reče mu Petar: ‘Eneja, ozdravlja te Isus Krist! Ustani i prostri sam sebi!’ On umah usta. Vidješe to svi žitelji Lide i Šarona te se obratiše Gospodinu.“ (Djela 9,34.35)
Jopa je bila blizu Lide, a u to je vrijeme Tabita, što znači Košuta, umrla. Ona je bila vrijedna učenica Isusa Krista i njezin život obilježavala su dobra djela milosrđa prema siromašnima i ožalošćenima te njezina revnost za istinu. Njezina je smrt značila veliki gubitak. Crkva nije mogla prežaliti njezin plemeniti trud. Kad su vjernici čuli za čudesno izlječenje koje je Petar učinio u Lidi, silno su željeli da on dođe u Jopu. Poslali su vjesnike da ga zamole da dođe k njima.
„Petar usta i krenu s njima. Čim stiže, odvedoše ga u gornju sobu. Okružiše ga sve udovice te mu plačući pokazivahu haljine i odijela što ih je Košuta izrađivala dok je još bila s njima.“ (Djela 9,39) Tada je Petar zatražio od svih prijatelja koji su plakali i naricali da napuste prostoriju. Kleknuo je i žarko se molio Bogu da povrati život i zdravlje beživotnom Košutinu tijelu, „pa se okrenu prema tijelu i reče: ‘Tabita, ustani!’ Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede. On joj pruži ruku i pridiže je. Onda pozove svete i udovice pa im je pokaza živu.“ (Djela 9,40.41) Ovo veliko djelo uskrsnuća potaknulo je obraćenje mnogih u Jopi. (211)
Stotnik
„U Cezareji bijaše neki čovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske čete, pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.“ (Djela 10,1.2) Premda je Kornelije bio Rimljanin, upoznao je pravoga Boga i odbacio idolopoklonstvo. Slijedio je Božju volju i obožavao Ga cijelim srcem. Osobno nije bio u vezi sa Židovima, ali je bio upoznat s Moralnim zakonom i bio mu je poslušan. Nije bio obrezan niti je sudjelovao u prinošenju žrtava. Ipak, Židovi su ga smatrali nečistim. Unatoč tomu, on je dobrovoljnim davanjima podržavao židovske aktivnosti i bio je nadaleko poznat po svojim djelima milosrđa i dobrote. Njegov pravedan život pribavio mu je veliko poštovanje i među Židovima i među poganima.
Kornelije nije poznavao vjeru u Krista iako je vjerovao proročanstvima i očekivao dolazak Mesije. Svojom ljubavlju i poslušnošću Bogu postao Mu je prisniji i bio bi spreman prihvatiti Spasitelja kad bi mu se otkrio. Znao je da osuda dolazi odbijanjem primljene svjetlosti. Stotnik je bio iz plemenite obitelji i bio je na dužnosti visokog povjerenja i časti. Ali ove okolnosti nisu negativno utjecale na plemenite osobine njegova karaktera. Istinska dobrota i veličina sjedinile su se da ga učine čovjekom visoke moralne vrijednosti. Njegov utjecaj bio je blagotvoran za sve s kojima je dolazio u dodir.
Vjerovao je u jednoga Boga, Stvoritelja neba i Zemlje. Klanjao Mu se, priznavao Njegov autoritet i tražio Njegov savjet u svim životnim poslovima. Svoje dužnosti u domu obavljao je jednako vjerno kao i one službene. U okviru svoje obitelji podigao je oltar Bogu. Nije se usudio sprovoditi svoje planove niti nositi svoje teške odgovornosti bez Božje pomoći. Stoga se mnogo i ozbiljno molio za pomoć. Vjera je obilježavala sav njegov rad. Bog je cijenio čistoću njegovih djela i njegovu plemenitost te mu se približio riječju i Duhom.
Anđeo posjećuje Kornelija
Dok se Kornelije molio, Bog je poslao nebeskog vjesnika koji ga je oslovio imenom. Stotnik se uplašio jer nije znao da 283 213 je Bog poslao anđela da ga pouči, pa je rekao: „‘Što je, gospodine? ‘ A ovaj mu reče: ‘Tvoje su molitve i milostinje tvoje uzašle kao podsjetnica pred Boga. I pošalji sada ljude u Jopu pa dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost kod nekog Šimuna Kožara, čija je kuća uz more. On će ti reći što ti valja činiti.’“ (Djela 10,4-6 – Varaždinska Biblija)
Ovdje je Bog ponovno pokazao koliko cijeni službu evanđelja i svoju organiziranu Crkvu. Uloga Njegovog anđela nije bila da Korneliju ispriča događaje o križu. Čovjek koji je i sam podložan ljudskim slabostima i kušnjama trebao ga je poučiti o raspetom, uskrslom i uznesenom Spasitelju. A nebeski vjesnik je poslan zato da objasni razlog zbog kojega Kornelije treba stupiti u vezu s Božjim slugom, koji će ga poučiti kako on i njegov dom mogu biti spašeni.
Kornelije je radosno poslušao vijest i odmah poslao glasnike da prema anđelovoj uputi potraže Petra. Jasnoća ovih uputa u kojima je čak navedeno zvanje čovjeka u čijem je domu Petar boravio pokazuje da Nebo jako dobro poznaje život i poslovanje ljudi u svakom njihovu životnom razdoblju. Bog je upoznat sa svakodnevnim radom poniznog radnika jednako kao i s poslom kralja koji sjedi na prijestolju. Jednako su Mu poznati pohlepa, okrutnost, tajni grijesi i sebičnost ljudi kao i njihova dobra djela, milosrđe, darežljivost i ljubaznost. Pred Bogom ništa nije skriveno.
Petrovo viđenje
Ubrzo nakon razgovora s Kornelijem anđeo je otišao k Petru koji se, vrlo umoran i gladan od putovanja, molio na krovu kuće. Dok se molio, primio je viđenje: „Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s četiri okrajka, silazi na zemlju. U njoj bijahu svakovrsni četveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.
I glas će mu neki: ‘Ustaj, Petre! Kolji i jedi!’ Petar odvrati: ‘Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i nečisto.’ A glas će mu opet, po drugi put: ‘Što Bog očisti, ti ne zovi okaljanim!’ To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.“ (Djela 10,11-16)
Ovdje vidimo da Bog djeluje tako da koristi sve načine kako bi Njegova volja bila ostvarena na Zemlji kao što je i na Nebu. Petar još nije propovijedao poganima. Mnogi od njih su se zanimali za istine koje je poučavao. Ali zid razdvajanja, koji je isključivao pogane od blagodati evanđelja, a koji je Kristova smrt srušila, još je uvijek postojao u umovima apostola. Grčki Židovi cijenili su rad apostola i mnogi od njih su na te napore odgovorili prihvaćanjem Isusove vjere. Ali obraćenje Kornelija trebalo je biti prvo po važnosti među poganima.
U viđenju s platnom koje silazi s Neba, Petar se trebao osloboditi svojih duboko ukorijenjenih predrasuda prema poganima i razumjeti da su kroz Krista poganski narodi subaštinici blagoslova i prednosti Židova i da su time izjednačeni s njima. Neki tvrde da ovo viđenje znači da je Bog uklonio zabranu jedenja mesa životinja koje su nekada nazvane nečistima te je tako svinjsko meso pogodno za hranu. To je vrlo ograničeno i potpuno pogrešno tumačenje i ono jasno proturječi biblijskom prikazu viđenja i događajima koji su uslijedili.
Viđenje o svakovrsnim životinjama koje su se nalazile u posudi i za koje je Petar dobio zapovijed da ih zakolje i pojede, uz uvjeravanje da ono što je Bog očistio on ne smije nazivati nečistim, jednostavna je ilustracija koja mu je pokazala da su Kristovom smrću pogani subaštinici s Božjim Izraelom. Tim mu je viđenjem upućen prijekor i pouka. Njegovi su napori do tada bili potpuno ograničeni na Židove. Na pogane je gledao kao na nečistu vrstu isključenu iz Božjih obećanja. Sada je shvatio Božji plan koji obuhvaća cijeli svijet.
Kad je pomnije razmišljao o viđenju, objašnjeno mu je: „Dok se Petar dvoumio što bi imalo značiti viđenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuću, pojave se na vratima, zovnu te upitaju je li ondje ugošćen neki Šimun, nazvan Petar. Dok je Petar sveudilj razmišljao o viđenju, reče mu Duh: ‘Evo, neka te trojica traže. De ustani, siđi i pođi s njima ne skanjujući se jer ja sam ih poslao.’“ (Djela 10,17-20)
Bio je to težak nalog za Petra, ali nije se usudio djelovati po vlastitim osjećajima. Sišao je i primio glasnike koje je poslao Kornelije. Prenijeli su mu jedinstvenu poruku i u skladu s uputama koje je primio od Boga, odmah je pristao da sutra pođu zajedno. Te ih je noći pristojno ugostio, a ujutro krenuo s njima u Cezareju, praćen šestoricom braće koji su trebali biti svjedoci svega što bude rekao ili učinio u vrijeme posjeta poganima. Znao je da će biti pozvan da podnese izvještaj za tako izravno protivljenje židovskoj vjeri i učenju.
Prošla su gotovo dva dana prije nego što je putovanje završilo, a Kornelije dobio tu radosnu prednost da otvori svoja vrata propovjedniku evanđelja koji, prema Božjoj objavi, treba poučiti njega i njegov dom o tome kako mogu biti spašeni. Dok su glasnici još obavljali svoju dužnost, stotnik je okupio toliko svojih rođaka koliko je bilo moguće, kako bi i oni bili poučeni u istini. Kad je Petar stigao, veliko se društvo već okupilo i željno iščekivalo da čuje njegovu poruku.
Posjet Kornelijevom domu
Kad je Petar ušao u kuću poganina, Kornelije ga nije pozdravio kao običnog posjetitelja, nego kao gosta s Neba kojega mu je poslao Bog. Istočnjački je običaj da se ljudi pred knezom ili nekim drugim uglednikom poklone; također, djeca se trebaju pokloniti svojim roditeljima zbog časti koju imaju. No Kornelije je apostola obasuo svojim poštovanjem kao Božjeg zastupnika: pao je pred njegove noge i poklonio mu se kao božanstvu.
Petar se užasnuo nad ovim stotnikovim postupkom, uspravio ga i rekao mu: „Ustani! I ja sam čovjek!“ (Djela 10,26) Tada je počeo s njim opuštenije razgovarati kako bi otklonio osjećaj divljenja i pretjeranog poštovanja koje mu je stotnik ukazivao.
Da je Petar nastojao uveličati svoj autoritet i položaj koji mu pridaje Rimokatolička crkva, on bi poticao, a ne sprečavao Kornelijevo strahopoštovanje. Takozvani Petrovi sljedbenici zahtijevaju od kraljeva i careva da im se klanjaju, ali Petar je za sebe tvrdio da je samo slab i grešan čovjek.
Petar je s Kornelijem i okupljenima u njegovoj kući razgovarao o židovskom običaju po kojem se smatra da je druženje Židova s poganima zabranjeno i da ga čini obredno nečistim. To nije zabranjeno Božjim zakonom, ali ljudska tradicija učinila je taj običaj obaveznim. Petar je rekao: „Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili nečistim. Stoga, pozvan, i dođoh bez pogovora. Da čujemo dakle zbog čega me pozvaste!“ (Djela 10,28.29)
Kornelije je tada ispričao svoje iskustvo i anđelove riječi koje je čuo u viđenju. Onda je zaključio: „‘Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro učinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da čujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!’ Petar tada prozbori i reče: ‘Sad uistinu shvaćam da Bog nije pristran, nego – u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu.’“ (Djela 10,33-35) Iako su Židovi za Boga bili narod iznad svih drugih naroda, kad su odbacili svjetlost i nisu živjeli u skladu sa svojim pozivom, nisu više bili uzvišeniji u Njegovim očima od drugih naroda. One ljude među poganima koji se boje Boga, rade pravo i žive u svjetlosti koju imaju kao Kornelije, Bog gleda s odobravanjem i prihvaća njihovu iskrenu službu.
Ali Kornelijeva vjera i pravednost ne mogu biti savršene bez poznavanja Krista. Stoga mu Bog šalje svjetlost i spoznaju radi daljnjeg usavršavanja njegovog pravednog karaktera. Mnogi odbijaju primiti svjetlost koju im šalje Božje proviđenje i kao izgovor za svoj postupak navode Petrove riječi Korneliju: „U svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu. „ (Djela 10,35) Oni smatraju da ono što ljudi vjeruju nema nikakvih posljedica tako dugo dok su njihova djela dobra. Takvi su u krivu. Vjera se mora sjediniti s njihovim djelima. Oni moraju napredovati u svjetlosti koju su dobili. Ako ih Bog dovede u vezu sa svojim slugama koji su primili novu istinu potkrijepljenu Božjom riječju, oni je trebaju s radošću primiti. Istina je usmjerena prema naprijed. Istina je usmjerena prema gore. Drugim riječima, oni koji tvrde da će ih spasiti samo njihova vjera, uzdaju se u nesigurno, jer se vjera jača i usavršava jedino djelima.
Pogani primaju Svetoga Duha
Petar je propovijedao o Isusu skupini pažljivih slušatelja, o Njegovom životu, službi, čudima, izdaji, raspeću, uskrsnuću i uzašašću te Njegovoj ulozi u Nebu kao čovjekovog Predstavnika i Branitelja koji se zalaže za grešnika. Dok je apostol govorio, njegovo je srce gorjelo Duhom Božje istine koju je iznosio ljudima. Njegovi slušatelji bili su oduševljeni učenjem koje su slušali, jer su njihova srca bila pripremljena da prime istinu. Tada je apostola prekinuo silazak Svetoga Duha, kao što se zbilo na dan Pedesetnice: „A vjernici iz obrezanja, koji dođoše zajedno s Petrom, začudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga. Jer čuli su ih govoriti drugim jezicima i veličati Boga. Tada Petar reče: ‘Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?’ I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.“ (Djela 10,45-48)
Silazak Svetoga Duha na pogane nije isto što i krštenje. Potrebni koraci u obraćenju u svim slučajevima su sljedeći: vjera, pokajanje i krštenje. Stoga je prava kršćanska crkva jedinstvena u jednom Gospodinu, jednoj vjeri i jednom krštenju. Različite ljudske naravi mijenjaju se pod utjecajem posvećujuće milosti, a ista važna načela nadziru živote svih. Petar je popustio molbama vjernih pogana i ostao s njima neko vrijeme propovijedajući svim poganima o Isusu.
Kad su braća u Judeji čula da je Petar propovijedao poganima, da se sreo s njima i jeo s njima u njihovoj kući, bila su iznenađena i povrijeđena takvim njegovim neobičnim ponašanjem. Pribojavali su se da će takvim radom, koji im je izgledao previše smion, doći u sukob sa svojim vlastitim naučavanjem. Čim ih je Petar posjetio, dočekali su ga ozbiljnom optužbom: „Ušao si … k ljudima neobrezanima i jeo s njima!“ (Djela 11,3)
Proširena vizija Crkve
Tada im je Petar sve iskreno ispričao. Povezao je svoje iskustvo s viđenjem i naglašavao je da je poučen da više ne pravi obrednu razliku po pitanju obrezanja i neobrezanja, niti da gleda na pogane kao nečiste, jer Bog ne pravi razlike među ljudima. Izvijestio ih je o Božjoj naredbi da ode k poganima, o glasnicima koji su došli, svojem putu u Cezareju i sastanku s Kornelijem i ljudima okupljenima u njegovoj kući. Njegov je oprez bio očit u tome što je, unatoč Božjoj zapovijedi da ode u kuću pogana, poveo sa sobom šestero učenika da budu svjedoci svega što će on tamo reći ili učiniti. Zatim je prepričao sadržaj razgovora koji je vodio s Kornelijem, koji im je kasnije ispričao svoje viđenje i kako je bio upućen da pošalje glasnike u Jopu da dovedu Petra koji će im reći kako on i sav njegov dom mogu biti spašeni.
Pričao je o zbivanju pri prvom sastanku s poganima i tada rekao: „I kad počeh govoriti, siđe na njih Duh Sveti kao ono na nas u početku. Sjetih se tada riječi Gospodnje: ‘Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi ćete biti kršteni Duhom Svetim.’ Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?“ (Djela 11,15-17)
Nakon što su čuli taj izvještaj, učenici su zašutjeli, uvjereni da je Petrov postupak izravno ispunjenje Božjeg plana i da su Kristovim evanđeljem njihove stare predrasude i isključivost posve izbrisani. „Kad su to čuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreći: ‘Dakle i poganima Bog dade obraćenje na život! ‘“ (Djela 11,18)
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 39)