Usred tame koja je obavila Zemlju tijekom dugog razdoblja papinske prevlasti, svjetlost istine nije mogla biti potpuno ugašena. U svakom razdoblju bilo je svjedoka za Boga, ljudi koji su njegovali vjeru u Krista kao jedinog Posrednika između Boga i ljudi, koji su smatrali Bibliju jedinim pravilom života i koji su svetkovali pravu subotu. Potomci nikada neće saznati koliko svijet duguje tim ljudima. Bili su nazivani hereticima, njihove pobude pogrešno su tumačene, njihovi karakteri ocrnjeni, njihovi spisi zabranjivani, pogrešno tumačeni ili izvrtani. Ipak su stajali čvrsto i iz stoljeća u stoljeće održavali vjeru čistom, kao svetu baštinu za naraštaje koje će doći. Protiv Biblije se vodio tako gorak rat da je u to vrijeme postojalo svega nekoliko primjeraka. Ali Bog nije dopustio da Njegova Riječ bude uništena. Njezine istine nisu zauvijek bile sakrivene. On je vrlo lako mogao osloboditi Riječ života, kao što je mogao otvoriti zatvorska vrata i čelične ulaze da bi oslobodio svoje sluge. U raznim europskim zemljama ljudi su, potaknuti Svetim Duhom, tražili istinu kao skriveno blago. Providnost ih je vodila k Svetom pismu čije su svete stranice proučavali s velikim zanimanjem. Željeli su prihvatiti svjetlost po svaku cijenu. Unatoč tomu što nisu jasno shvatili sve, mogli su shvatiti mnoge davno zakopane istine. Kao nebeski poslanici, krenuli su razbijati lance zabluda i praznovjerja i pozivati one koji su dugo bili porobljeni da ustanu i prihvate slobodu. Došlo je vrijeme da Pismo bude prevedeno i da postane dostupno ljudima u različitim zemljama na njihovom materinjem jeziku. Ponoć je za svijet prošla. Mračni sati polako su odlazili i u mnogim su se zemljama pojavljivali prvi znakovi svitanja nove zore.
Jutarnja zvijezda reformacije
U četrnaestom stoljeću u Engleskoj se pojavila „jutarnja zvijezda reformacije“. John Wycliffe bio je vjesnik reforme ne samo za Englesku, nego i za cjelokupno kršćanstvo. Bio je predak puritanaca. Njegovo doba bilo je oaza u pustinji. Bog je smatrao potrebnim da djelo reformacije povjeri osobi čija će umna sposobnost dati pečat i dostojanstvo njegovom radu. To je utišalo glas prijezira i spriječilo neprijatelje istine u pokušajima da obezvrijede poruku ismijavajući neznanje poslanika. Kada je Wycliffe stekao svestrano obrazovanje, upustio se u proučavanje Pisma. U Pismu je našao ono što je ranije uzalud tražio. Tu je uočio otkriveni plan spasenja i Krista kao čovjekova jedinog Zastupnika. Uvidio je da je Rim podredio biblijska načela ljudskoj predaji. Predao se Kristu u službu i odlučio objavljivati istine koje je otkrio. Najveće djelo njegovog života bio je prijevod Svetog pisma na engleski jezik. To je bio prvi cjelokupni prijevod ikada. Tisak je još bila nepoznanica pa su kopije nastajale samo sporim i mukotrpnim radom. Ipak, zbog takvog rada engleski je narod dobio Bibliju na svojem vlastitom jeziku. Tako je Božja riječ počela širiti svoje svijetle zrake u tami. Nebeska ruka pripremala je put velikoj reformaciji. Pozivanjem na zdravi razum Wycliffe je budio ljude iz pasivne podložnosti papinskim dogmama. Pismo je s velikim odobravanjem prihvaćeno u višim krugovima, koji su u to doba bili jedini pismeni. Wycliffe je sada poučavao važan protestantski nauk – spasenje vjerom u Krista i isključivu nepogrešivost Pisma. Mnogi svećenici pridružili su mu se u širenju Biblije i propovijedanju evanđelja, što je, zajedno s Wycliffeovim spisima, imalo tako snažan učinak da je novu vjeru prigrlilo gotovo pola engleskog naroda. Kraljevstvo tame počelo se tresti. Napori neprijatelja da zaustave Wycliffeovo djelo i unište njegov život bili su podjednako neuspješni. Umro je u miru u svojoj šezdeset prvoj godini života služeći za oltarom.
Širenje reformacije
Wycliffeovi spisi utjecali su na Jana Husa u Češkoj da se odrekne mnogih zabluda Rimske crkve i otpočne djelo reforme. Poput Wycliffea, Hus je bio divan kršćanin i učen čovjek, nepokolebljivo posvećen istini. Njegovo pozivanje na Pismo i jasno osuđivanje sablažnjivog i nemoralnog života svećenstva pobudilo je veliko zanimanje i mnogi su oduševljeno prihvatili čišću vjeru. To je izazvalo bijes pape i biskupa, svećenstva i fratara te je Hus pozvan da se pojavi pred saborom u Konstanzu pod optužbom za širenje krivovjerja. Za njegov siguran dolazak pobrinuo se njemački car, a nakon dolaska u Konstanz sigurnost mu je zajamčio sam papa. Nakon dugog suđenja u kojemu se držao istine, od Husa je zatraženo da se odrekne svojega učenja ili da pođe u smrt. Odabrao je sudbinu mučenika, a nakon što je gledao kako se njegove knjige bacaju u oganj, i sam je spaljen na lomači. U prisutnosti crkvenih i državnih velikodostojnika, Božji sluga je izgovorio svečani i dostojanstveni protest protiv pokvarenosti papinske hijerarhije. Njegovo pogubljenje je, uz bestidno kršenje najsvečanijeg javnog obećanja o zaštiti, cijelom svijetu pokazalo podmuklu okrutnost Rima. Neprijatelji istine, premda to nisu znali, poticali su napredak reformacije koju su uzaludno nastojali uništiti. Unatoč žestini progonstva, nakon Wycliffeove smrti nastavljeni su mirni, pobožni, iskreni i strpljivi prosvjedi protiv prevladavaju će pokvarenosti Crkve. Poput vjernika u apostolsko doba, mnogi su dragovoljno žrtvovali svoja ovozemaljska dobra zbog Krista. Veliki su se napori ulagali u jačanje i proširivanje papinske moći, ali dok su se pape pozivale na to da su Kristovi predstavnici, njihovi su životi bili toliko pokvareni da se narodu to zgadilo. Zahvaljujući izumu tiskarskog stroja, Sveto pismo se još više proširilo i mnogi su uvidjeli da papinsko učenje nema temelje u Božjoj riječi. Kad je jedan svjedok bio prisiljen odbaciti baklju istine, drugi ju je preuzeo iz njegove ruke i s neustrašivom hrabrošću podigao uvis. Borba je započela, a njezin je ishod bila sloboda, ne samo za pojedince i crkve, nego i za nacije. Širom zaljeva, tijekom stotinjak godina, ljudi su pružali svoje ruke da ugrabe ruke lolarda iz Wycliffeova vremena. Luther je reformaciju započeo u Njemačkoj, Calvin je evanđelje propovijedao u Francuskoj, Zwingli u Švicarskoj. Kako su od zemlje do zemlje odzvanjale divne riječi „vjerska sloboda“, svijet se budio iz sna koji je trajao vjekovima.
(tekst je preuzet iz knjige Ellen G. White, “Povijest otkupljenja”, Znaci vremena, 2018., poglavlje 46)