Kad je učenicima obećao Svetog Duha, Krist se približavao svršetku svoje zemaljske službe. Stajao je u sjeni križa, potpuno svjestan tereta krivnje koji će počinuti na Njemu kao Nositelju grijeha. Prije nego što će se žrtvovati, svojim je učenicima dao upute o najbitnijem i najpotpunijem od svih darova koje će dati svojim sljedbenicima — daru kojim će im nadohvat ruke staviti bezgranične izvore svoje milosti. “Ja ću moliti Oca,” rekao je, “i dat će vam drugog Branitelja koji će ostati s vama zauvijek: Duha istine, kojega svijet ne može primiti, jer niti ga vidi niti ga poznaje. Vi ga poznajete, jer boravi s vama i jer će biti u vama.” (Ivan 14,16.17) Spasitelj je ukazivao na vrijeme kad će Sveti Duh doći izvršiti silno djelo kao Njegov predstavnik. Božanskom snagom Svetog Duha valjalo se oduprijeti zlu koje se stoljećima gomilalo.
Koja je bila posljedica izlijevanja Duha na Pedesetnicu? Radosna vijest o uskrslom Spasitelju odnesena je u najudaljenije krajeve nastanjenog svijeta. Kad su učenici objavili vijest o otkupiteljskoj milosti, srca su se pokorila snazi te vijesti. Crkva je vidjela kako joj obraćenici prilaze sa svih strana. Zabludjeli su se ponovo obraćali. Grešnici su se sjedinili s vjernicima u traženju dragocjenog bisera. Neki od najogorčenijih protivnika Evanđelja postali su njegovi zagovornici. Ispunilo se proročanstvo: “Najsustaliji među njima bit će u onaj dan kao David, a dom Davidov bit će kao… Anđeo Jahvin pred njima.” (Zaharija 12,8) Svaki je kršćanin u svojem bratu vidio objavu božanske ljubavi i dobrote. Prevladao je zajednički interes; postojao je samo jedan Uzor. Vjernici su težili da otkriju sličnost s Kristovim karakterom i da rade na širenju Njegova kraljevstva.
“Apostoli su vrlo odvažno svjedočili za uskrsnuće Gospodina Isusa, i velika je milost bila nad njima svima.” (Djela 4,33) Zahvaljujući njihovom radu, Crkvi su prilazili izabrani ljudi koji su, primajući riječ istine, svoj život posvetili nošenju nade drugima, što je njihova srca punilo mirom i radošću. Prijetnje ih nisu mogle zaustaviti ni zastrašiti. Gospodin je govorio preko njih i, dok su išli od mjesta do mjesta, propovijedali su Evanđelje siromašnima i vršili čuda božanske milosti.
Bog može raditi tako silno kad se ljudi prepuste nadzoru Svetog Duha.
Obećanje Svetog Duha nije ograničeno ni na jednu dob ni rasu. Krist je objavio da će božanski utjecaj Njegovog Duha biti s Njegovim sljedbenicima do kraja. Branitelj od Pedesetnice do današnjeg dana pomaže svakome tko se potpuno pokori Gospodinu i posveti Njegovoj službi. Svima koji prihvate Krista kao svojeg osobnog Spasitelja Sveti Duh dolazi kao savjetnik, posvetitelj, vodič i svjedok. Što tješnje žive s Bogom, vjernici jasnije i snažnije svjedoče o ljubavi svojeg Otkupitelja i Njegovoj spasiteljskoj milosti. Muškarci i žene, koji su tijekom dugih stoljeća progonstava i nevolja uživali veliku mjeru prisutnosti Duha u svojem životu, stajali su kao znaci i čudo pred svijetom. Pred anđelima i ljudima otkrili su preobražavajuću snagu otkupiteljske ljubavi.
Oni koji su na Pedesetnicu bili obdareni silom odozgo, nisu time bili oslobođeni od daljnjih kušnji i nevolja. Dok su svjedočili za istinu i pravednost, neprijatelj istine često ih je napadao nastojeći im oteti stečeno kršćansko iskustvo. Bili su poticani da svim svojim snagama dobivenim od Boga nastoje dostići mjeru rasta visine muškaraca i žena u Kristu Isusu. Svakodnevno su se molili za novu zalihu milosti da bi se mogli sve više uzdizati prema savršenstvu. Pod djelovanjem Svetog Duha čak su i najslabiji, oslanjajući se na vjeru u Boga, naučili kako poboljšati povjerene im snage i postati posvećeni, pročišćeni i oplemenjeni. Kad su se u poniznosti pokorili preobražavajućem djelovanju Svetog Duha, primili su puninu Božanstva i bili oblikovani u božansku sliku.
Vrijeme nije promijenilo Kristovo obećanje da će, kad ode, poslati Svetog Duha kao svojeg predstavnika. Razlog što bogatstva Njegove milosti ne teku prema ljudima na Zemlji nisu ograničenja s Božje strane. Ako se ispunjenje obećanja ne ostvaruje kao što bi moglo, onda je to zato što se obećanje ne cijeni kako bi trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti ispunjeni Duhom. Gdje god se potrebi za Svetim Duhom obraća mala pozornost, tamo je uočljiva duhovna suša, duhovna tama, duhovno opadanje i smrt. Kad god manje važne stvari zaokupljaju pozornost, nedostaje božanska snaga potrebna za rast i napredak Crkve — a koja sa sobom donosi sve ostale blagoslove — premda je ponuđena u neograničenom obilju.
Budući da je to način na koji primamo snagu, zašto ne gladujemo i ne žeđamo za darom Duha? Zašto ne govorimo o njemu, molimo za nj i propovijedamo o njemu? Gospodin je spremniji dati Svetog Duha onima koji Mu služe nego što su roditelji spremni dati dobre darove svojoj djeci. Svaki bi radnik trebao Bogu upućivati molbe za svakidašnje krštenje Duhom. Skupine kršćanskih radnika trebaju moliti za osobitu pomoć, za nebesku mudrost da bi znali mudro planirati i ostvariti planove. Posebno trebaju moliti da Bog svoje izabrane izaslanike u misijskim poljima krsti obilnom mjerom svojeg Duha. Prisutnost Duha u Božjim radnicima dat će objavljivanju istine silu koju joj ne mogu dati nikakva čast i slava svijeta.
U posvećenom radniku za Boga, gdje god se nalazio, nastava Sveti Duh. Riječi izgovorene učenicima, upućene su i nama. Sveti Duh pribavlja snagu koja će u svakoj situaciji poduprijeti duše koje se usred mržnje ovog svijeta trude i bore, i otvara oči za njihove promašaje i pogreške. U tuzi i nevolji, kad su izgledi mračni i budućnost zbunjujuća, kad se osjećamo bespomoćni i osamljeni — u takvim trenucima, kao odgovor na molitvu vjere, Sveti Duh donosi srcu utjehu.
Nije poseban dokaz da je netko kršćanin zato što u izuzetnim okolnostima pokazuje duhovnu zanesenost. Svetost nije zanesenost, već život u skladu sa svakom riječi koja dolazi iz Božjih usta; to je vršenje volje našeg nebeskog Oca; to je pouzdanje u Boga u kušnji, u mraku kao i na svjetlu; to je hod u vjeri, a ne po gledanju; to je oslanjanje na Boga s neupitnim povjerenjem i počivanje u Njegovoj ljubavi.
Za nas nije bitno da znamo definirati što je Sveti Duh. Krist nam kaže da je Duh Branitelj, “Duh istine koji izlazi od Oca”. O Svetom Duhu jasno je rečeno da dok bude uvodio ljude u svu istinu “neće govoriti sam od sebe” (Ivan 15,26; 16,13).
Narav Svetog Duha je tajna. Čovjek je ne može objasniti jer mu je Gospodin nije objavio. Maštoviti ljudi mogu povezati biblijske ulomke i izvesti iz njih ljudsku konstrukciju, ali prihvaćanje takvih gledišta neće ojačati Crkvu. Kad je riječ o tajnama koje su preduboke za ljudsko razumijevanje, šutnja je zlato.
Služba Svetog Duha jasno je opisana u Kristovim riječima. “On će, kad dođe, dokazati svijetu zabludu s obzirom na grijeh, na pravednost i na sud.” (Ivan 16,8) Upravo Sveti Duh osvjedočuje o grijehu. Ako odgovori na oživljujući utjecaj Duha, grešnik će se pokajati i razumjeti važnost poslušnosti božanskim zahtjevima.
Pokajanom grešniku, koji gladuje i žeđa za pravednošću, Sveti Duh će otkriti Božje Janje koje uzima grijehe svijeta. On će “uzeti od onoga što je moje i to objaviti vama”, rekao je Krist. “Naučit će vas sve i sjetiti vas svega što vam rekoh.” (Ivan 16,14; 14,26)
Duh se daje kao sredstvo obnove, da ostvari spasenje osigurano smrću našeg Otkupitelja. Duh stalno nastoji pozornost ljudi usmjeriti na veliku žrtvu prinesenu na golgotskom križu, objaviti svijetu Božju ljubav i osvjedočenoj duši otvoriti dragocjenosti Svetog pisma.
Kad dovede do osvjedočenja o grijehu i kad pred um iznese načelo pravednosti, Sveti Duh uklanja ljubav prema ovozemaljskim stvarima i dušu ispunjava željom za svetošću. “Uvest će vas u svu istinu” (Ivan 16,13), objavio je Spasitelj. Ako ljudi žele biti oblikovani, doći će do posvećenja cijelog bića. Duh će uzeti Božje stvari i utisnuti ih u dušu. Njegovom snagom put života postat će tako očit da nitko ne mora zalutati.
Bog svojim Svetim Duhom od početka djeluje preko ljudskih oruđa da ostvari svoju nakanu za pali ljudski rod. To se očitovalo u životu patrijarhâ. Tako je Bog i Crkvi u pustinji, u Mojsijevo doba, dao “svoga Duha dobrog” (Nehemija 9,20). A u dane apostola On je po Svetome Duhu silno djelovao u prilog svojoj Crkvi. Ista sila koja je krijepila patrijarhe, koja je Kalebu i Jošui dala vjeru i odvažnost i koja je učinila djelotvornom službu apostolske Crkve, krijepila je Božju vjernu djecu u sva vremena. Zahvaljujući snazi Svetog Duha, kršćani valdenzi tijekom mračnog srednjeg vijeka pripremili su put reformaciji. Bila je to ona ista sila koja je okrunila uspjehom napore plemenitih muškaraca i žena koji su kao pioniri otvorili put za osnivanje suvremenog misionarskog rada i za prevođenje Biblije na jezike i govore svakog naroda i puka.
Bog se i danas koristi svojom Crkvom da Zemlji obznani svoje nakane. Danas vjesnici križa idu od grada do grada i od zemlje do zemlje pripremajući put za Kristov drugi dolazak. Oni uzdižu mjerilo Božjeg zakona. Duh Svemogućega djeluje na ljudska srca, a oni koji odgovaraju na Njegov utjecaj postaju svjedoci za Boga i Njegovu istinu. Na mnogim se mjestima mogu vidjeti posvećeni muškarci i žene kako drugima prenose svjetlo koje je njima osvijetlilo put spasenja po Kristu. I što dulje svijetle, kao što su svijetlili oni koji su na Pedesetnicu bili kršteni Svetim Duhom, primaju sve više sile Duha. Tako Zemlja treba biti rasvijetljena Božjom slavom.
S druge strane, umjesto da mudro koriste sadašnje prilike, neki besposleno čekaju posebno duhovno osvježenje, koje bi im jako povećalo sposobnost, da prosvijetle druge. Oni zanemaruju sadašnje dužnosti i prednosti i dopuštaju da njihovo svjetlo bude nejasno dok očekuju vrijeme kad će, bez truda sa svoje strane, primiti posebne blagoslove koji će ih preobraziti i osposobiti za službu.
U posljednje vrijeme, kako se Božje djelo na Zemlji bude približavalo kraju, ozbiljni napori što će ih uložiti posvećeni vjernici pod vodstvom Svetog Duha bit će popraćeni posebnim znakovima božanske naklonosti. Slikom rane i kasne kiše, koja u istočnim zemljama pada u vrijeme sjetve i žetve, hebrejski su proroci prorekli izlijevanje duhovne milosti u posebnoj mjeri na Božju crkvu. Izlijevanje Duha na apostole bio je početak te rane kiše, a rezultati su bili slavni. Duh će ostati s pravom Crkvom do svršetka vremena.
Ali pri svršetku zemaljske žetve obećano je posebno izlijevanje duhovne milosti da pripravi Crkvu za dolazak Sina Čovječjega. Ovo je izlijevanje Duha uspoređeno s kasnom kišom, i kršćani trebaju moliti Gospodara od žetve za ovu dodatnu silu “u vrijeme kasnoga dažda”. A kao odgovor “Gospod tvori oblake i daje im dažd”. On će dati “dažd u pravoj mjeri… dažd rani i kasni”. (Zaharija 10,1; Joel 2,23 — ŠA)
No ako vjernici Božje crkve danas nemaju živu vezu s Izvorom svakog duhovnog rasta, oni neće biti spremni za vrijeme žetve. Ako svoje svjetiljke ne drže opremljene i upaljene, neće primiti dodatnu milost u vrijeme posebne potrebe.
Samo oni koji stalno primaju nove zalihe milosti imat će snagu koja odgovara njihovim svakidašnjim potrebama i sposobnost da je uporabe. Umjesto da očekuju neko buduće vrijeme kad će posebnim izlijevanjem duhovne snage biti čudom osposobljeni za zadobivanje duša, oni se svakodnevno pokoravaju Bogu da od njih načini posude za svoju uporabu. Oni svakodnevno koriste prigode za službu koja im je nadohvat ruke. Svakodnevno svjedoče za Učitelja gdje god se nalazili, bilo nekim skromnim radom kod kuće, bilo na poslu.
Za posvećenog radnika predivna je utjeha spoznaja da je čak i Krist tijekom svojeg života na Zemlji svakodnevno molio Oca za svježu zalihu milosti i da je iz te zajednice s Bogom odlazio jačati i blagoslivljati druge. Promatrajmo Božjeg Sina pognutog dok se moli svojem Ocu! Premda je Sin Božji, On svoju vjeru jača molitvom, i vezom s Nebom prikuplja snagu da se odupre zlu i služi potrebama ljudi. Kao stariji Brat našeg roda, On zna potrebe onih koji Mu, sputani slabošću i živeći u svijetu grijeha i kušnji, još uvijek žele služiti. On zna da su vjesnici koje smatra sposobnima da ih pošalje slabi, pogrešivi ljudi; ali svima koji se potpuno predaju službi Njemu, On obećava božansku pomoć. Njegov vlastiti primjer dokaz je da će ozbiljne, ustrajne molbe Bogu u vjeri — vjeri koja vodi do potpune ovisnosti o Bogu i potpunog posvećenja Njegovom djelu — donijeti ljudima pomoć Svetog Duha u borbi protiv grijeha.
Svaki radnik koji slijedi Kristov primjer bit će pripravljen da primi i uporabi snagu koju je Bog obećao svojoj Crkvi za sazrijevanje zemaljske žetve. Iz jutra u jutro, kad vjesnici Evanđelja kleknu pred Gospodinom i obnove svoj zavjet posvećenja, On će im jamčiti prisutnost svojeg Duha i Njegove oživljujuće i posvećujuće snage. I kad krenu u obavljanje svakidašnjih dužnosti, oni imaju sigurnost da ih nevidljiva sila Svetog Duha osposobljava da budu “Božji suradnici”.