“Anđeo Jahvin tabor podiže oko njegovih štovalaca da ih spasi.” (Psalam 34,7)
Još od djetinjstva bio mi je san da postanem medicinska sestra, tako da sam se nakon srednje škole upisala studij na Adventističkom sveučilištu u Kolumbiji. Smatrala sam da mogu financirati svoje obrazovanje baveći se poslom literarne evanđelistice. Moje prvo radno mjesto bilo je u Ipialesu, gradu na granici s Ekvadorom. Radosno sam otišla kući, spakirala torbu, zapisala adresu obitelji kod koje ću stanovati i ukrcala se u autobus koji će me odvesti do odredišta.
Sve je bilo dobro dok oko ponoći autobus nije stigao u grad. Dok sam se spremala da iziđem iz autobusa, posegnula sam u svoju torbu da uzmem adresu obitelji kod koje ću odsjesti, ali sam na svoj užas zaključila da ne mogu pronaći taj papir. Užurbano sam pretresala svaku pregradu svoje torbe i sva mjesta kojih se moj zabrinuti um mogao sjetiti, ali je moja potraga bila uzaludna. Još sam jedino ja preostala od putnika u autobusu. Vozač i njegov pomoćnik zbunjeno su me promatrali i pitali me je li sve u redu. Nisam znala što bih im rekla ili učinila, pa sam se počela tiho moliti tražeći od Gospodina da On usmjeri moj daljnji put.
Vozač mi je tada rekao: “Djevojko, stigli smo na odredište. Moramo znati kamo idete.” Ja sam se i dalje molila: Gospodine, sama sam. Ponoć je i strah me je. Molim Te, povedi me! Obasjao me blijedi tračak nade kad me je Gospodin podsjetio da trebam izići na prvoj benzinskoj crpki u gradu, ali je to bilo sve čega sam se mogla sjetiti o tome kamo trebam ići.
Okrenula sam se vozaču i rekla: “Molim vas, odvezite me do prve benzinske crpke u gradu!” On je odgovorio: “Jeste li sigurni? Kasno je, noć je, a vi ste sami. Želite li da vas odvezem k sebi kući?” Nisam imala povjerenja u vozača autobusa, pa sam odgovorila: “Bit će sve u redu. Netko će me čekati na benzinskoj crpki.”
Nastavljala sam se tiho moliti: Isuse, pošalji anđele da me čekaju na benzinskoj crpki. Kad je autobus stigao na to mjesto, izišla sam u mračnu i tihu noć. U molitvi sam naglas ponavljala Psalam 23: “Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.”
Zoraida Powell, Kajmansko otočje