[frame src=”http://review.316creative1.netdna-cdn.com/assets/public/issues/1515/14.jpg” lightbox=”on” title=”Sutrašnje naslovnice – danas” align=”center” ]
Znaci Njegova dolaska
Jutarnja duhovna poruka – petak, 3. srpnja 2015.
„Budući da će se sve ovo tako raspasti, kakvim sve onda morate biti svetim življenjem i pobožnošću dok očekujete dolazak dana Božjega, dolazak kojim će se nebesa u plamenu raspasti, a počela u ognju rastopiti!“ (2.Petrova 3,11-12)
Očekivanje desetog rođendana činilo mi se poput vječnosti!
Stariji brat i sestra već su bili učlanjeni u Izviđački klub, a ja sam jako željela biti članom. No, morala sam čekati dok ne napunim 10 godina. Za sedmogodišnjakinju su tri godine duga kao cijeli život! Tri godine su tada značile gotovo polovicu mog života, odnosno cijeli život otkada sam postala svjesna sebe. Jedva sam čekala da napunim deset godina.
Četiri stotine godina je prošlo otkada je Bog zadnji puta progovorio svom narodu, Izraelu, kroz živućeg proroka, a kada je posljednji puta govorio, obećao je da će poslati Iliju. Danielova proročanstva su Mesijin dolazak predvidjela nekako u to vrijeme, a unatoč tomu što većina svijeta nije bila toga svjesna, ipak je bilo onih koji su Ga očekivali. Tog sudbonosnog dana, kada su Marija i Josip donijeli propisanu žrtvu za svog prvorođenca, Isusa (Luka 2,22-24), Šimun ih je očekivao. Sveti Duh mu je otkrio da neće umrijeti prije no što vidi Mesiju (redak 26), stoga je znao kako ga svaka godina vodi sve bliže Kristu.
U onome što smo Šimun i ja kao sedmogodišnjakinja imali zajedničko možemo vidjeti koje su odlike očekivanja. Ova tri elementa su ključna: znanje, vjerovanje i želja.
Oboje smo imali znanje o obećanju u budućnosti. Rečeno mi je da ću biti primljena u Izviđački klub kada napunim deset godina. Šimunu je obećano da će Mesija doći za njegova života. Oboje smo obećanju vjerovali. I na kraju, oboje smo željeli da se obećanja ispune. Snažno smo željeli vidjeti njihovo ispunjenje. Dok čekamo potrebna su nam sva tri elementa. Očekivanje vjeruje, a vjerovanje vodi k djelovanju.
Želja i očekivanje
Najvidljiviji element je želja. Kada nešto očekujemo, želimo da se to dogodi uskoro! Zamislite mladi zaljubljeni par u očekivanju braka – taj dan ne može doći dovoljno brzo. Čekanje postaje sve teže i teže. No, kako bi proslavili Boga i pokazali poštovanje prema svojim obiteljima, oni moraju čekati datum koji su odredili kako bi iskusili konačnu bliskost. Ako postanu nestrpljivi i dopuste da želja za bliskošću nadvlada Božje zahtjeve, tada im njihov odnos postaje idol.
Adam se suočio sa sličnim problemom. Njegova ljubljena Eva, kost od njegovih kostiju, i meso od njegova mesa, ona koja je uzeta od njega i tako bila djelom njega samoga, njegova pomoćnica, Eva, ona čije ime teško možete izgovoriti, a da se ne sjetite njezinog Adama, donijela je svom mužu plod koji im je Bog zabranio jesti. Neposlušnost znači smrt. No, Eva je već bila neposlušna. Tada je Adam zaključio „budući da je Eva bila dio njega, ako ona mora umrijeti, i on će umrijeti s njom, jer nije mogao podnijeti pomisao o odvajanju od nje.“ ¹
Bog je Adamu doveo Evu pri stvaranju. Bog ju je načinio savršenom za Adama. U Adamovoj ljubavi prema Evi nije bilo ničega lošeg sve dok je nije volio više no što je volio Boga te tako savršeni dar pretvorio u idola. Bog je u potpunosti odobravao Adamovu želju da bude s Evom, ali nikako po cijenu poslušnosti Božjoj volji.
Kada se očekivanje pretvori u nestrpljivost, tada ono što želimo postaje idol. Uzročnik nestrpljivosti tada pomiče žarište s poslušnosti Bogu na zadobivanje Božjih darova. Razlika je jedva primjetna, no ona je temelj prelaženja s pravednosti na grijeh, i stoga je vrlo značajna.
Je li moguće biti toliko željan Kristova dolaska da izgubimo iz vida samoga Krista, pretvarajući tako slavno pojavljivanje našeg velikog Boga u neku vrst idola?
Vjera i očekivanje
Šimun je želio vidjeti Mesiju jer je vjerovao da se Božje obećanje o dolasku Mesije bliži ispunjenju. Proučavao je proročanstva i vjerovao da bi Mesija mogao doći za njegova vremena. Sveti Duh mu je otkrio da će prije svoje smrti doista vidjeti Krista, i on je tomu vjerovao.
Vjera koja je sastavni dio iskustva očekivanja je vjera koja mijenja život. Vjera koja preusmjerava vaš život i oblikuje vaše ciljeve i budućnost. Vjera koju imate kada uvidite da stojite nasred tračnica, a primiče vam se lokomotiva od dvjesto tona. To je vjera koja vas pokreće.
Otkada je na našem svijetu nastao problem grijeha borimo se s problemom „prekinute veze“: moguće je imati znanje koje nas ne mijenja. Imamo primjer liječnika pulmologa koji puši cigarete. Kada bi znanje bilo dovoljno za promjenu, tada niti jedan liječnik specijalista plućnih bolesti ne bi pušio. No, mi možemo imati znanje koje neće promijeniti naše ponašanje.
„Ti vjeruješ da ima samo jedan Bog. Dobro činiš! I đavli to vjeruju i – dršću.“ (Jakov 2,19). Lijepo je to razumski se slagati s postojanjem božanstva, no kakva je razlika između naše razumske prešutne suglasnosti i one spoznaje koju imaju demoni? Zapravo, njih vjera navodi da dršću od straha, stoga što uviđaju da im život nije u skladu s voljom Boga u čije postojanje su uvjereni. Mi možemo vjerovati u postojanje Boga, u Njegovu dobrotu, a opet nemati povjerenja u Njega. Možemo vjerovati u Božju moć, i u Njegovu skrb, a opet biti zabrinuti za vlastitu budućnost. Možemo vjerovati da je Bog toliko volio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, a opet ne biti sigurni u spasenje. Možemo vjerovati da je ovo Božja crkva, zjenica Njegova oka, a opet se pitati hoće li je On sigurno dovesti do nebeske obale.
Znanje i očekivanje
Vraćamo se u Hram, Šimunu koji je želio da Mesija dođe jer je vjerovao proročanstvima. Tijekom godina koje su vodile prema 22. listopadu 1844. godine, mileriti su uvidjeli kako se najduže biblijsko vremensko proročanstvo približuje svom ispunjenju. Pogrešno tumačeći značenje riječi „svetište“ iz Daniela 8,14, zaključili su da istekom 2300 dana dolazi kraj svijeta: Isus će se vratiti.
Kakvim li su fanaticima rani adventni vjernici bili smatrani 23. listopada te godine. Neki su sve prodali u očekivanju Kristova povratka. Ostavili su nepoorana polja, zatvorili svoje obrte. Osim što su vjerovali u skori Isusov dolazak, očekivali su i da će se to dogoditi tijekom njihova života! Očekivanje ih je navelo na djelovanje. Imali su živu vjeru koju su potvrđivali djelima.
Očekivanje vjeruje, a vjerovanje navodi na djelovanje. No, kao što nam povijest o mileritima prikazuje, vrlo je važno i što vjerujemo. A to nas vodi prema trećem, i zadnjem, elementu očekivanja: znanju.
Matej 24 jasno govori o znakovima drugog Kristovog dolaska. I kršćanski i nekršćanski svijet koji nas okružuje ne zna za Isusovo pretkazanje stanja u svijetu prije Njegova povratka. No, Sveto Pismo je unatoč njihovu neznanju i dalje istinito. Nemamo se čega sramiti. Ostaje, međutim, pitanje našeg odnosa prema znakovima o kojima je Isus govorio? Možemo ih zanemariti. Možemo zariti glavu u pijesak pravovjerja i, sasvim nesvjesni stvarnog svijeta koji nas okružuje, s njime nemati nikakve poveznice. Značenje znakova možemo obezvređivati izjavljujući: „Znakovi su već stoljećima oko nas. Moglo bi proteći još nekoliko stoljeća dok Isus ne dođe“ (vidi 2.Petrova 3,4).
Druga krajnost je preuveličavanje znakova, pa će se naše kršćanstvo sastojati samo od promatranja znakova. Ako pogled odvojimo od Isusa, i usmjerimo ga na znakove koji se odnose jedino na papu, tada će svaki Facebook post, svaki tweet, svaki e-mail, svaki hashtag biti usmjeren na njegov sljedeći pokret, poziv ili izjavu koja će ispunjavati neku skrivenu proročku pojedinost u spisima Ellen White. Nadalje, umjesto gledanja u Isusa, počet ćemo promatrati stanje drugih ljudi i osuđivati ih upiranjem prsta.
Međutim, stvarni problem je u tome što smo svoj pogled odmaknuli od Isusa. Luka govori o tome kako trebamo, nakon što smo vidjeli ispunjene znakove, pogledati gore u Isusa (Luka 21,28). Nažalost, često stavljamo naGLAsak na krive sloGOve. To nisu znakovi Kristova dolaska, već znakovi Kristova dolaska! Toliko se usredotočujemo na događaje da zaboravljamo osobu o kojoj se radi u tim događajima. Naravno da ni potpuno neznanje nije rješenje. No, pitanje je hoćemo li se usmjeriti na Krista kao osobu ili samo na obećanje.
Učiti iz prošlosti
Kada se Isus 1844. godine nije vratio, njegovi sljedbenici su morali donijeti odluku. Marljivo su proučavali Bibliju i voljeli su što će On doći. No, jesu li voljeli Kristov dolazak ili Kristov dolazak? Nakon što su se događaji odigrali i Bog otkrio hermeneutički ključ doktrine o svetištu, bi li oni slijedili Isusa u svetište, ili bi im drugi dolazak kao takav postao nekom vrstom idola?
U knjizi Isusov život Ellen White piše o Šimunovu iskustvu u Hramu: „Ovi ponizni poštovatelji Boga nisu uzalud proučavali proročanstva. Međutim, oni koji su se nalazili na položajima vladara i svećenika u Izraelu, iako su pred sobom imali dragocjeno kazivanje proroštva, nisu išli Gospodnjim putem i njihove oči nisu bile otvorene da vide Svjetlost života.
Tako je i danas. Vjerske vođe i oni koji služe u Božjem domu često ne razlikuju događaje na koje je usmjerena pozornost cijelog Neba, i oni nezamijećeno prolaze. Ljudi priznaju Krista u povijesti, ali se okreću od živog Krista. Krist, koji u svojoj Riječi poziva na samopožrtvovnost, preko siromašnih i napaćenih koji traže pomoć i preko pravednih koji su upućeni na siromaštvo, trud i poniznost, nije ništa spremnije prihvaćen danas nego prije osamnaest stoljeća.“ ²
Hachiko je bio smeđi pas akita pasmine. Njegov vlasnik, profesor Hidesaburo Ueno, predavao je agronomiju na Tokijskom sveučilištu 1924. godine. Profesor Ueno bi se svakog dana vraćao s posla u isto vrijeme, a Hachiko ga je čekao na željezničkoj postaji Shibuya. Bio je to njihov ustaljeni običaj sve do svibnja 1925., kada je profesor doživio moždani udar i umro. Toga dana nije došao kući, no Hachiko je čekao. Sljedećih devet godina i petnaest dana, sve dok 8. ožujka 1935. nije uginuo, Hachiko je svakodnevno dolazio na željezničku postaju i čekao svog gospodara.
Čekamo li mi Isusa?
________________________________________________
Sikhu Hlatshwayo je rođena u Zimbabveu i završava magisterij iz religije na sveučilištu Andrews.
________________________________________________
¹ Ellen G. White, The Story of Redemption (Washington, D.C.: Review and Herald Pub. Assn., 1947.), str. 36.
² Ellen G. White, The Desire of Ages (Mountain View, Calif.: Pacific Press Pub. Assn., 1898.), str. 55, 56.