“I među zlikovce bio je ubrojen, da grijehe mnogih ponese na sebi i da se zauzme za zločince.” (Izaija 53,12)
Dok su se Njegovi učenici prepirali oko toga tko bi trebao biti najveći u obećanom kraljevstvu, On se zapregnuo kao sluga i oprao noge onima koji su Ga nazivali svojim Gospodinom i Učiteljem.
Njegovo poslanje bilo je već skoro završeno i imao je još samo nekoliko pouka koje je htio dati svojim učenicima. Da nikad ne bi zaboravili Njegovu poniznost kao prečistog i bezgrešnog Božjeg Janjeta, i Njegovu veliku i djelotvornu žrtvu za čovjeka, On se ponizio do te mjere da je oprao noge svojim učenicima. Bilo bi dobro za vas kad biste često razmišljali o završnim prizorima iz života našega Otkupitelja. Njegovi postupci kad je bio izložen kušnjama predstavljaju za nas pouke od najvećeg značenja. Dobro bi bilo kad bismo svakog dana proveli bar jedan sat razmišljajući o Kristovom životu od jaslica do Golgote. Trebali bismo razmišljati o svakom trenutku, dopuštajući mašti da stvori živu predstavu svakog prizora, a posebno tog završnog prizora Njegovog ovozemaljskog života. Takvo razmišljanje o Njegovim poukama i patnjama, o neizmjernoj žrtvi podnesenoj za spasenje ljudskog roda, ojačalo bi našu vjeru, obnovilo našu ljubav i bili bismo dulje prožeti Duhom koji je podržavao našega Spasitelja.
Da bismo na kraju bili spašeni, svi moramo u podnožju križa naučiti pouke o pokajanju i vjeri. Krist se izložio najvećem poniženju da bi nas spasio od vječne smrti. Pristao je na prijezir, ismijavanje i najteže zlostavljanje zbog nas. Naši prijestupi obavili su Njegovu božansku dušu koprenom mraka i iznudili Njegov samrtnički krik kao da je zaboravljen i napušten od Boga. Podnio je sve naše boli i patio zbog naših grijeha. Pristao je da bude žrtvovan za grijeh — da bismo se mi kroz Njega opravdali pred Bogom. Razmišljanje o Kristu na križu budi u čovjeku sve ono što je uzvišeno i plemenito.
Moćni dokaz s križa najuspješnije osvjedočava grešnika o njegovoj krivnji. Božanska ljubav prema grešnicima, izražena u tome što je čak i svojega Sina predao na najveće poniženje i smrt da bi se oni uzdigli i bili dostojni vječnog života, predstavlja predmet doživotnog proučavanja. Pozivam vas da iznova proučavate o Kristovom križu. Kad bi svi oni koji su oholi i razmetljivi i čija srca žude za odobravanjem i uzdizanjem nad svojim bližnjima, mogli pravilno procijeniti vrijednost najveće zemaljske slave u usporedbi s istinskom i neprolaznom vrijednošću — poznavanjem Božjeg Sina, odbačenog, prezrenog i grubo vrijeđanog od ljudi koje je došao spasiti — kako bi bezvrijedne i ništavne izgledale sve počasti koje može dati smrtni čovjek.
Da bismo isticali samo Isusa, potpuno gubeći iz vida sebe, trebamo ulagati stalne, usrdne i budne napore. (Testimonies for the Church, sv. 4, str. 374—376)