“Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka svaki dan uzme križ svoj i neka me slijedi!” (Luka 9,23)
Kako često dolazimo u dodir s ljudima koji nikada nisu sretni. Oni ne uživaju zadovoljstvo i mir koje Isus može dati. Izjavljuju da su kršćani, ali oni ne zadovoljavaju uvjete u kojima Bog ispunjava svoje obećanje. Isus je rekao: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.” (Matej 11,28-30) Razlog zašto su mnogi u stanju nemira je taj što ne uče u Gospodnjoj školi. Pokorno, samopožrtvovno Božje dijete iz iskustva shvaća što znači imati Kristov mir. Pravi Kristovi sljedbenici znaju da moraju uzeti Njegov jaram, imati udjela u Njegovim patnjama i nositi Njegov teret. Oni se ne žale, jer Kristova blagost i poniznost čini jaram blagim i breme lakim.
Ljubav prema udobnosti, ljubav prema zadovoljstvu, uvjerenje o osobnoj vrijednosti, uzdizanje sebe — to su osobine koje nas sprečavaju da učimo dragocjene životne pouke u Kristovoj školi. Kršćaninova je dužnost ne dopustiti okruženju i okolnostima da ga oblikuju, već treba živjeti životom oblikovanja vlastitog karaktera prema božanskom Uzoru. Kršćanin treba biti vjeran bez obzira na mjesto na kojem se nalazi. Treba obavljati svoju dužnost vjerno, unapređujući mogućnosti koje mu je Bog dao i koristeći svoje sposobnosti najviše što može. S ciljem davanja slave Bogu, on treba raditi za Isusa ma gdje bio. Moramo predati svoju volju i srce Bogu i poznavati Krista. Moramo se odreći sebe, uzeti križ i slijediti Isusa. Nitko od nas ne može doći na Nebo spašen time što nosi križ uskom i krivudavom stazom. Koliko njih nosi križ kao ukras, ali ne uspijevaju nositi križ u stvarnom svakodnevnom životu.
Koliko njih tvrdi da su Kristove sluge, ali nisu voljni nositi prijekor i sramotu zbog Njega. Križ ne znači ugađati sebi; križ izravno leži na stazi ljubitelja užitaka i otvoreno se protivi našim tjelesnim željama i sebičnim sklonostima.
Za uspješan rad je vrlo bitno poznavanje Krista, jer će ova spoznaja uputiti na pravo načelo, dati plemenit i nesebičan duh kakav je duh našeg Spasitelja za kojeg izjavljujemo da Mu služimo. Vjernost, mudro gospodarenje, pažljivo upravljanje i temeljitost trebali bi obilježavati naš rad gdje god se nalazili, bilo da smo u kuhinji, u radionici ili gdje god da smo postavljeni u Gospodnjem vinogradu. (Review and Herald, 22. rujna 1891.)