Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Izlazak 21.
1 »A ovo su propisi koje ćeš pred njih postaviti: 2 Kad za roba kupiš Hebreja, neka služi šest godina; a sedme godine neka ode, slobodan, bez otkupnine. 3 Ako sâm dođe, neka sâm i ode; ako je on oženjen, onda neka s njim ode i žena njegova. 4 Ako mu gospodar njegov dadne ženu pa mu ona rodi sinove ili kćeri, i žena i djeca njezina neka pripadnu gospodaru njezinu, a on neka ode sam. 5 Ali ako rob jasno kaže: ‘Volim svojega gospodara, svoju ženu i svoju djecu, ne želim otići slobodan’, 6 neka ga onda njegov gospodar dovede k sucima. I neka ga dovede k vratima ili k dovratniku pa nek mu gospodar njegov šilom probuši uho. Tako će mu služiti dovijeka. 7 A kad čovjek proda svoju kćer za ropkinju, ona ne može otići kako odlaze robovi. 8 Bude li loša u očima gospodara svojega koji ju je sebi odredio, neka joj se onda dopusti da se otkupi. Nema prava prodavati je tuđinskomu puku budući da joj je bio nevjeran. 9 Ako je pak odredi svojemu sinu, neka s njom postupa po pravu koje imaju kćeri. 10 Uzme li ovaj drugu, ne smije joj uskratiti hranu njezinu, odjeću njezinu ili njezina ženidbena prava. 11 A ne bude li joj činio ovo troje, slobodna je otići bez otkupnine.« 12 »Tko udari čovjeka te ovaj umre, smrću neka se kazni. 13 Ali ako to ne učini hotimice, nego ga Bog preda u ruku njegovu, odredit ću ti mjesto kamo može pobjeći. 14 No ako čovjek smišlja protiv bližnjega svojega kako da ga podmuklo ubije, odvuci ga čak i od žrtvenika mojega da se pogubi. 15 I tko udari oca svojega ili majku svoju, neka se smrću kazni. 16 Ako tko otme čovjeka — bilo da ga proda, bilo da se nađe u ruci njegovoj — neka se smrću kazni. 17 I tko prokune oca svojega ili majku svoju, smrću neka se kazni. 18 Kad se pak ljudi posvade pa jedan drugoga udari kamenom ili šakom, ali ovaj ne pogine nego padne u postelju; 19 ako on ustane te mogne po vani hoditi sa štapom svojim, onda neka onaj koji ga je udario ostane nekažnjen, neka samo nadoknadi gubitak njegova vremena dok ovaj ne bude sasvim izliječen. 20 A kad čovjek štapom udari svojega roba ili ropkinju svoju pa ovaj umre pod rukom njegovom, mora snositi osvetu. 21 Ali ako preživi dan ili dva, neka se osveta ne provodi, jer on je njegovo vlasništvo. 22 Kad se ljudi potuku pa udare trudnu ženu te ona pobaci, ali ne bude drugoga zla, taj mora biti kažnjen prema onome što mu ženin muž nametne. I neka plati kako suci odrede. 23 Bude li pak drugoga zla, onda imaš dati život za život, 24 oko za oko, zub za zub, ruku za ruku, nogu za nogu, 25 opeklinu za opeklinu, ranu za ranu, modricu za modricu. 26 A ako čovjek udari u oko svojega roba (ili udari u oko svoju ropkinju) i upropasti ga, neka ga pusti na slobodu zbog njegova oka. 27 I ako izbije zub svojemu robu (ili izbije zub svojoj ropkinji), neka ga otpusti slobodna zbog njegova zuba. 28 A kad vol ubode čovjeka ili ženu pa ih usmrti, neka se vol kamenjem zaspe, a meso njegovo neka se ne jede; ali gospodar vola neka je nedužan. 29 No ako je taj vol otprije bio sklon ubosti, a njegov gospodar, premda opomenut, nije ga čuvao, pa on usmrti čovjeka ili ženu, neka se taj vol kamenuje, a i gospodara njegova neka se pogubi. 30 Ako se od njega zatraži otkupnina, onda neka plati otkupnu cijenu za svoj život, koliko god se od njega zatraži. 31 Ubode li sina ili ubode kćer, neka se prema njemu postupi po ovome pravilu. 32 Ako ubode roba ili ropkinju, neka vlasnik njihovu gospodaru plati trideset šekela srebra, a vol neka se kamenuje. 33 A kad čovjek otvori jamu ili kad čovjek jamu iskopa a ne pokrije je, pa upadne u nju vol ili magarac,34 neka vlasnik jame nadoknadi: neka vrati novac gospodaru njihovu, a uginula životinja neka bude njegova. 35 I kad nečiji vol ozlijedi vola drugomu pa ovaj ugine, onda neka prodaju živoga vola, a novac dobiven za nj neka podijele; tako neka podijele i uginulog vola. 36 Ako li se zna da je taj vol otprije bio sklon ubosti, a njegov gospodar nije ga čuvao, on mora nadoknaditi vola za vola, a uginula životinja neka bude njegova.«