“Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika.” (Psalam 119,72)
Riječi psalmista: “Draži mi je zakon usta tvojih no tisuće zlatnika i srebrnika”, izražavaju ono što je istinito i s drugog stajališta a ne samo s vjerskog. One izražavaju apsolutnu istinu, istinu koja je priznata i u poslovnom svijetu. Čak i u ovo doba strastvene jagme za novcem, oštre konkurencije i bezobzirnog poslovanja, još uvijek se priznaje da su mladom čovjeku koji ulazi u život, poštenje, marljivost, vladanje sobom, neporočnost i štedljivost bolji kapital od bilo kojeg iznosa novca._
Temelj poslovnog poštenja i pravog uspjeha je priznavanje Boga kao Vlasnika svega. Stvoritelj svega je pravi vlasnik. Mi smo Njegovi upravitelji. Sve što imamo, povjerio nam je On da to upotrebljavamo u skladu s Njegovim uputama.
To je obveza koju ima svako ljudsko biće. Ona se odnosi na cjelokupno područje ljudske djelatnosti. Priznavali to ili ne, mi smo upravitelji koje Bog snabdijeva sposobnostima i sredstvima i postavlja ih u svijet da obavljaju posao koji im je On odredio.
Svakom čovjeku je dan “njegov posao” (Marko 13,34), posao koji je prilagođen njegovim sposobnostima i koji će donijeti najviše dobra njemu i njegovim bližnjima te najviše proslaviti Boga.
Tako naš posao ili zvanje postaje dio velikog Božjeg plana, i dokle god ga obavljamo u skladu s Njegovom voljom, On je sam odgovoran za posljedice. “Mi smo Božji suradnici” (1. Korinćanima 3,9), i naša je uloga da vjerno ispunjavamo Njegove upute. Tako neće biti potrebe za uznemirenošću i brigom. Traže se marljivost, vjernost, brižljivost, štedljivost i razboritost. Svaka sposobnost mora se razviti do vrhunca. Ali to neće ovisiti o uspješnom ishodu naših napora, već o Božjem obećanju. Riječ koja je hranila Izraela u pustinji ili održala Iliju u vrijeme gladi ima istu silu i danas. “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?!” (Matej 6,32)
Bog koji ljudima daje sposobnost stjecanja imetka povezao je s tim darom i obvezu. Od svega što stječemo On traži određeni dio. Desetina je Gospodnja. “Donesite čitavu desetinu u riznicu” (Malahija 3,10), glasi Božja zapovijed. Ovdje nam nije upućen poziv na zahvalnost ili darežljivost. To je jednostavno pitanje poštenja. Desetina je Gospodnja, i On nam nalaže da Mu vratimo ono što je Njegovo.
“Kad je tako, od upravitelja se dalje traži da se svaki pokaže vjeran.” (1. Korinćanima 4,2) Ako je poštenje bitno načelo u poslovnom životu, ne bismo li morali priznati svoju obvezu i prema Bogu — obvezu koja je osnova svih ostalih? (Odgoj, str. 123—125)