“što imaš gledati trun u oku brata svojega!” (Matej 7,3)
Čak ni rečenicom: “… O čovječe koji sudiš, jer u čem sudiš drugom, ti samog sebe osuđuješ, budući da ti, suče, običavaš činiti isto”, nije potpuno izražena sva veličina grijeha onoga tko se usuđuje kritizirati i osuđivati svojega brata. Isus je rekao: “što imaš gledati trun u oku brata svojega, a brvna u svom oku ne zapažaš!”
Njegove riječi opisuju onoga tko brzo zapazi mane kod drugih. Kad misli da je u nečijem karakteru ili životu otkrio kakvu manu, takav je s pretjeranom revnošću objelodanjuje. Ali Isus kaže da je takva karakterna osobina, koja se razvila tim nimalo kršćanskim postupcima, u usporedbi s pogreškom koja se kritizira isto što i brvno prema trunu. Takvome nedostaje duha snošljivosti i ljubavi, pa od mušice pravi slona. Oni koji nikad nisu iskusili poniznost kakva se stječe potpunom predanosti Kristu, ne mogu otkriti dobročiniteljski utjecaj Spasiteljeve ljubavi. Pogrešno predočavaju nježni i uslužni duh Evanđelja i ranjavaju dragocjene duše za koje je Krist umro. …
Krist je jedino pravo mjerilo karaktera, a onaj tko ističe sebe kao mjerilo za druge, stavlja se na Kristovo mjesto. Budući da je Otac “sav sud dao Sinu” (Ivan 5,22), tko god se usuđuje suditi pobudama drugih, ponovno prisvaja sebi pravo koje pripada Božjemu Sinu. Ti samozvani suci i kritizeri stavljaju se na stranu Antikrista, onoga “koji sam sebe oholo uzdiže protiv svega što ljudi nazivaju Bogom ili drže za sveto, tako da sjedne u Božji hram pokazujući sebe kao da je Bog”. (2. Solunjanima 2,4)
Hladni, osuđivački, nepomirljivi duh farizejstva grijeh je koji donosi najkobnije posljedice. Ako vjersko iskustvo nije prožeto ljubavlju, tu nema Krista; svjetlost Njegove nazočnosti tu ne prebiva. Taj nedostatak ne može nadoknaditi nikakva živa aktivnost ni revnost bez Kristova duha. Netko može imati osobitu oštrinu zapažanja mana drugih, ali svakome tko gaji takav duh Isus kaže: “Licemjere, najprije izvadi brvno iz svoga oka pa ćeš tada jasno vidjeti kako da izvadiš trun iz oka bratova.” (Matej 7,5) (Isusov govor na Gori, str. 166—168)
Tek kad osjetite da možete žrtvovati i svoje dostojanstvo, čak i sam život, da biste spasili zalutaloga brata, izbacili ste brvno iz vlastitog oka i tako se pripremili da mu pomognete. Tad mu se možete približiti i dirnuti njegovo srce. Nitko nikad nije bio vraćen s pogrešnog puta osudom i prijekorom, ali su mnogi tako bili odgurnuti od Krista i navedeni da zatvore svoja srca za svako dokazivanje. Nježan duh i obzirno, privlačno ponašanje mogu spasiti zalutaloga i pokriti mnoštvo grijeha. Otkrivanje Krista u vašemu karakteru moći će preobraziti sve s kojima dolazite u dodir. Neka se Krist svakoga dana vidi u vama pa će preko vas otkrivati stvaralačku silu svoje riječi — blag, uvjerljiv i snažan utjecaj koji će preobraziti duše u ljepotu Gospodina, našega Boga. (Isusov govor na Gori, str. 171,172)