“Danas izaberite kome ćete služiti.” (Jošua 24,15)
U cilju spašavanja ljudi Bog koristi različita sredstva. On im govori kroz pisanu Riječ i preko svojih propovjednika; i posredstvom Svetoga Duha upućuje im svoje poruke, opomene, ukore i pouke. Sve to On čini da prosvijetli njihovo razumijevanje, otkrije im njihove dužnosti i njihove grijehe i ukaže na blagoslove koje mogu primiti; da u njima probudi svijest i želju za duhovnim, kako bi se obratili Kristu i u Njemu našli milost koja im je potrebna. Ali mnogi su umjesto Božjim putom odabrali ići vlastitim. Oni se nisu izmirili s Bogom, niti to mogu sve dok sebično “ja” ne bude razapeto i dok Krist ne bude vjerom živio u njihovom srcu.
Svaki pojedinac se svojom vlastitom odlukom udaljuje od Krista kad odbija gajiti Njegov duh i slijediti Njegov Primjer; ili se u samoodricanju, vjeri i poslušnosti sjedinjuje s Kristom. Svatko mora osobno za sebe izabrati Krista, jer je On prvo izabrao nas. Takvo jedinstvo s Kristom trebaju postići oni koji su po naravi u neprijateljstvu s Njim. U takav odnos potpune ovisnosti treba ući oholo ljudsko srce. To je iznimno težak zadatak, i mnogi koji tvrde da su Kristovi sljedbenici o tome ne znaju ništa. Oni su Spasitelja prihvatili samo na papiru, ali ne kao jedinog Vladara svojega srca.
Neki uviđaju nužnost pokajanja, ali čim uvide tu potrebu i osjete želju za promjenom, u srcu počinje borba. Odreći se svoje volje, možda svojih stremljenja i težnji, zahtijeva odlučan napor pred kojim se mnogi pokolebaju i okreću mu leđa. A ipak, takvu borbu mora prihvatiti i voditi svako istinski obraćeno srce. Mi se moramo boriti protiv kušnji koje nadiru izvana i iznutra. Moramo ostvariti pobjedu nad samim sobom, razapeti strasti i požude; i tada počinje jedinstvo duše s Kristom. Kao što se odsječena i naizgled beživotna grančica cijepi na živo stablo, tako i mi možemo postati živa loza na pravom Trsu. Rod koji je u svom životu donosio Krist donosit će i svaki Njegov sljedbenik. Nakon što je postignuto takvo jedinstvo, ono se može održati samo neprekidnim, usrdnim i brižljivim naporima. Da bi tu svetu vezu sačuvao i održao, Krist upotrebljava svoju moć, ali i ovisni i bespomoćni grešnik mora sa svoje strane ulagati stalne napore.
Svaki kršćanin mora budno i neprekidno čuvati svaki prilaz kojim bi Sotona mogao prići njegovoj duši. Tražeći stalno u molitvi božansku pomoć, on istodobno mora odlučno pružati otpor svakoj sklonosti ka grijehu. Vjerom, hrabrošću i ustrajnim naporima on može postati pobjednik. Ali uvijek mora imati na umu da pobjedu može izvojevati samo ako Krist ostane u njemu i on u Kristu. Samo osobnom povezanošću s Kristom, zahvaljujući neprekidnom održavanju zajednice s Njim, možemo donositi plodove Svetog Duha. (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 46—48)