“Zato ćete klicati od radosti, iako se jedan čas — ako to mora biti — budete ožalostili raznim kušnjama, da se vrijednost vaše vjere, dragocjenija od propadljivog zlata koje se kuša u vatri, pokaže na hvalu, slavu i čast u času kad se objavi Isus Krist.” (1. Petrova 1,6.7)
Kad se nađemo u kušnji da svoju ljubav usmjerimo na nešto zemaljsko što nas nastoji zaokupiti, moramo tražiti milost da se odvratimo od toga i ne dopustimo da se ispriječi između nas i Boga. Trebamo stalno imati na umu palače koje nam je Isus otišao pripremiti. Ne smijemo dopustiti da se naše kuće i zemljišta, naše poslovne transakcije i svjetovne tvrtke ispriječe između nas i našeg Boga. Trebamo se prisjetiti slavnih obećanja koja nam je napismeno ostavio. Trebamo proučavati sjajne putokaze koji ukazuju na vrijeme u kojemu živimo. Znamo da se nalazimo vrlo blizu svršetka povijesti ovoga svijeta, i sve što je svjetovne naravi treba biti manje važno u usporedbi sa službom Bogu. Sada je vrijeme za najusrdnije molitve da budemo pripravni za borbe uoči Božjeg dana. Trebamo se radovati budućnosti skorog susreta s Isusom u palačama koje je otišao pripremiti za nas. Ako Mu se obratite s povjerenjem, Isus može zadovoljiti svaku vašu potrebu. Dok Ga budete promatrali, bit ćete privučeni bogatstvom Njegove veličanstvene božanske ljubavi. Idolopoklonička ljubav prema onome što je vidljivo bit će zamijenjena većom i boljom ljubavlju prema onome što je neprolazno i dragocjeno. Vi možete razmišljati o vječnom bogatstvu sve dok je vaša ljubav usmjerena prema onome što je gore, i možete biti oruđe za poticanje drugih da svoju ljubav usmjere prema nebeskom blagu. Možete im ukazati da je nepotrebno potrošen novac izgubljen, i još gore od toga, jer je taj novac mogao biti upotrijebljen za širenje istine dušama koje su spremne propasti. Ako je rasipnik otkupljen, to je stoga što je pred njega postavljeno nešto što će mu ukazati na grijeh rasipanja Gospodnjih dobara. Gospodin od svojih slugu zahtijeva da trguju dobrima koja im je povjerio. Povjerene talente treba poboljšati vježbom. Novac koji je u njihovim rukama trebaju “predati mjenjačima”. Oni koji ispravno procjenjuju vrijednost novca zapravo vide mogućnost njegove uporabe u širenju istine onima koji je nikad nisu čuli, a to znači njihovo spašavanje od vlasti neprijatelja. Duša koja prihvaća istinu primijetit će kako ljubav prema zemaljskim stvarima više ne postoji. Ona vidi nenadmašnu slavu nebeskih vrijednosti te cijeni izvrsnost svega što se odnosi na vječni život. Oduševljena je još neviđenim i vječnim. Njezin doticaj sa zemaljskim slabi; ona s divljenjem upravlja svoj pogled na nevidljivu slavu nebeskog svijeta. Ona shvaća kako joj njezine kušnje donose nenadmašnu i vječu slavu te ih u usporedbi s bogatstvima koja uživa naziva svojim lakim trenutnim nevoljama. (Review and Herald, 23. lipnja 1896.)