“Tako i vi smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!” (Rimljanima 6,11)
Mi živimo u najsvečanijem razdoblju povijesti ove Zemlje. Nema vremena za grijeh; uvijek je bilo opasno nastaviti s prijestupom, ali u posebnom smislu je to istina u sadašnje vrijeme. Mi se nalazimo na samoj granici vječnog svijeta i u svečanijem odnosu prema vremenu vječnosti nego ikada prije. Stoga neka svaka osoba ispituje svoje srce i vapi za jasnim zrakama Sunca pravde, da bi iz srca odagnalo svu duhovnu tamu i očistilo svaku prljavštinu. “Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9) Kroz vjeru — bez obzira na osjećaj — Isus, Tvorac našega spasenja i Svršitelj naše vjere ojačat će svojom dragocjenom milošću moralne snage, i grešnik će se moći smatrati “mrtvim grijehu, a živim Bogu u Kristu Isusu”. Jednostavna vjera, s ljubavlju prema Kristu u duši, sjedinjuje vjernika s Bogom. I dok se on kao Kristov vjeran vojnik bori u teškoj borbi vjere, na njegovoj je strani čitav bezgrešni svemir. Okružen je anđelima koji su tu da mu pomognu u borbi, tako da on može hrabro reći: “Jahve je sa mnom, pomoć moja, Jahve mi je zaklon, on štit je moj”; neću biti pobijeđen. “Da, milošću ste spašeni — po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! (Efežanima 2,8)
Beskrajna Božja mudrost i sila rade u našu korist. Vojske nebeskih anđela biju bitku za nas. Oni uvijek s velikim zanimanjem prate duše otkupljene Spasiteljevom krvlju. Kristova žrtva im otkriva kolika je vrijednost jedne duše. Uvijek je sigurno biti na Gospodnjoj strani, ne polovičnog srca već cijelog. Upravo je polovičnost, ravnodušnost i nemarnost u poslu ono što odvaja našu dušu od Isusa, izvora naše snage. Neka ovo bude naša molitva: “Gospodine, uzmi sve, neka izgubim imetak, svjetsku čast i sve što imam, samo Ti ostani uz mene.” Najsigurnije je povjeriti svoju dušu Bogu, Gospodaru Neba i Zemlje. (Testimonies to Ministers, str. 147,148)
Mora doći do potpunog pokajanja, vjere u Spasitelja Isusa Krista i budnog bdijenja, neprekidne molitve i marljivog istraživanja Pisma. Bog nas smatra odgovornima za sve što bismo mogli biti kad bismo razvijali svoje talente. Sva moć našega utjecaja pripada Bogu. Sve što smo stekli trebamo koristiti Njemu na slavu. Sav imetak koji nam Gospodin povjerava trebamo posvetiti i donijeti na Božji oltar; trebamo ga vratiti Njemu. Mi sami odlučujemo o svojoj sudbini. Neka nam Bog svima pomogne da budemo mudri za vječnost. (Testimonies to Ministers, str. 147)