“On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine.” (Ivan 8,44)
Nekada je Sotona surađivao s Bogom, Isusom Kristom i svetim anđelima. Bio je uzvišen na Nebu i zračio je svjetlošću koja je do njega dolazila od Oca i Sina, ali je postao nelojalan i izgubio sveti položaj koji je zauzimao kao kerubin zaklanjač. Postao je Božji neprijatelj, otpadnik i isključen je iz zajednice Neba. … On je pozvao sve sile zla da se okupe pod njegovom zastavom kako bi oformili očajnički savez zla protiv nebeskog Boga. Uporno i odlučno radio je na tome da ovjekovječi svoju pobunu i navede članove ljudske obitelji da odbace biblijsku istinu i stanu pod njegovu zastavu.
Čim je Gospodin po Kristu stvorio naš svijet i postavio Adama i Evu u Edenski vrt, Sotona je najavio svoju namjeru da oca i majku čitavog čovječanstva podredi svojoj naravi i da ih pridruži redovima svojih pobunjenika. Bio je odlučan u namjeri da ljudskom potomstvu oduzme Božji lik i u njihovu dušu, umjesto božanskih, utisne vlastite crte. Odlučio se za prijevaru kao metodu kojom će ostvariti svoj cilj. Zato je nazvan ocem laži, tužiteljem Boga i onih koji su Mu ostali vjerni, ubojicom od početka. Upotrijebio je svu moć kojom je raspolagao kako bi Adama i Evu pridobio na svoju stranu, kao suradnike u svojem otpadništvu, i uspio je donijeti pobunu na naš svijet. …
Iz naraštaja u naraštaj, iz stoljeća u stoljeće, Sotona je okupljao svoje ljudske predstavnike preko kojih je ostvarivao đavolske namjere, i nametao svoje planove i zamisli na Zemlji. Moćan izvor pokvarenosti i zla neprekidno se ulijeva u ljudsko društvo. Iako Boga ne može zbaciti s trona, Sotona Mu uporno pripisuje vlastite osobine, dok Njegove osobine pripisuje sebi. …
Zmijskom oštroumnošću, služeći se nepoštenim sredstvima, uspio je prisvojiti počasti koje ljudska bića duguju Bogu i postaviti svoj sotonski tron između vjernika i božanskog Oca. (Manuscript 39, 1894.; The Review and Herald, 14. travnja 1896.)