Odbacivanje božanskog autoriteta

“Mnoštvom svog bezakonja … oskvrnu svoja svetišta!” (Ezekiel 28,18)
Visoke počasti koje su mu bile ukazane Lucifer nije cijenio kao Božji dar koji bi ga poticao na zahvalnost Stvoritelju. Silno je uživao u svom sjaju i uzvišenosti, i težio da postane jednakim Bogu. Nebeska su ga bića voljela i poštovala. Anđeli su s radošću izvršavali njegove naredbe, a on je više od svih bio obdaren mudrošću i slavom. Ali je Božji Sin bio priznati Vladar Neba, po sili i vlasti jedno s Ocem. Krist je bio sudionikom u svim Božjim vijećima, a Luciferu nije dopušten uvid u božanske namjere. “Zašto bi”, pitao se ovaj moćni anđeo, “Krist imao vrhovnu vlast? Zašto ima veću čast od Lucifera?” (Velika borba, str. 391) Veliki uzurpator nastavio je opravdavati sebe do samog svršetka sukoba na Nebu. Kada je objavljeno da on sa svim svojim pristašama mora biti istjeran iz blaženog prebivališta, vođa pobunjenika je otvoreno i drsko pokazao svoj prijezir prema Stvoriteljevom Zakonu. Izjavio je da božanske uredbe ograničavaju njihovu slobodu i objavio svoju namjeru da ukine Zakon. Sotona i njegove čete su krivnju za svoju pobunu jednodušno i u potpunosti svalili na Krista, izjavljujući da se nikad ne bi pobunili da nisu bili ukoreni. Sotonina pobuna trebala je biti pouka svemiru za sva vremena, vječno svjedočanstvo o naravi i užasnim posljedicama grijeha. Ishod Sotonine vladavine, njezin utjecaj na ljude i anđele pokazat će do čega neizbježno dovodi odbacivanje božanskog autoriteta. To će potvrditi da je blagostanje svih Božjih stvorenja neodvojivo od Božje vladavine i Njegovog Zakona. Na taj način povijest ovog strašnog pokušaja pobune trebala je biti stalna zaštita svih svetih, razumnih bića, kako ne bi bila prevarena u pogledu naravi bezakonja, kako bi bila pošteđena grijeha i njegovih posljedica. Bog u svakom trenutku može povući znakove svoje čudesne milosti i ljubavi koji još uvijek počivaju nad okorjelim grešnicima. O, kada bi ljudi razmislili kakve će biti posljedice njihove nezahvalnosti prema Bogu i nepoštovanja Krista kao nesagledivog Dara našem svijetu! Ako i dalje budu voljeli grijeh više nego poslušnost, blagoslovi i velika milost Božja koju sada uživaju, ali ne cijene, konačno će postati uzrok njihove vječne propasti. (Manuscript 125, 1907.; Sermons and Talks, 388,389)