Pobjede su postignute Božjom, a ne našom silom

“Tada povika narod i odjeknuše trube. … Padoše bedemi i narod prodrije u grad, svatko odande gdje se našao, i osvojiše ga.” (Jošua 6,20)
Jošua je predvodio izraelsku vojsku iz poslušnosti prema božanskim zapovijedima. Nije poduzet nijedan napad. Izraelci su jednostavno trebali kružiti oko grada, noseći Božji kovčeg i trubeći u trube. Prvo su išli ratnici, skupina izabranih ljudi, ne da bi ga osvojili vlastitom vještinom ili junaštvom, već poslušnošću uputama što ih je dao Bog. Slijedilo ih je sedam svećenika s trubama. Zatim je išao Božji Kovčeg, okružen aurom božanske slave, koji su nosili svećenici obučeni u odore što su prikazivale njihovu svetu dužnost. Nakon njega je išla izraelska vojska, svako pleme pod svojom zastavom. … Nije se čuo nikakav zvuk osim koraka te moćne vojske i svečano trubljenje truba koje su odjekivale brdima i ulicama Jerihona. … Izraelska je vojska šest dana kružila oko grada. Sedmoga dana, s prvim osvitom, Jošua je poveo Gospodnju vojsku. Sada im je bilo naređeno da oko Jerihona marširaju sedam puta, a zatim da uz snažno trubljenje truba glasno poviču jer će im Bog predati grad. … Kad je završen sedmi krug, duga je povorka zastala. Trube, koje su za neko vrijeme bile tihe, ponovno su zatreštale takvom snagom da se zemlja zatresla. Zidovi od tvrdog kamena, s ogromnim kulama i utvrdama, uzdrmali su se i pomaknuli iz temelja te se s praskom i lomljavom srušili na zemlju. Stanovnici su Jerihona bili onesposobljeni od straha, a izraelska je vojska umarširala i osvojila grad. Izraelci nisu ostvarili pobjedu svojom vlastitom silom, pobjeda je u cijelosti pripadala Gospodu, a kao i prvi plodovi zemlje, grad je sa svime što je sadržavao trebalo odvojiti za žrtvu Bogu. … Samo je vjerna Rahaba sa svojim ukućanima bila pošteđena da bi se ispunilo obećanje uhoda. … Potpuno uništenje jerihonskog stanovništva bilo je ispunjenje zapovijedi koja je ranije dana Mojsiju o stanovnicima Kanaana: “… udari ih prokletstvom; nemoj sklapati s njima saveza niti im iskazuj milost.” (Ponovljeni zakon 7,2) … Mnogima su ove zapovijedi suprotne duhu ljubavi i milosti koji se zahtijeva u drugim dijelovima Biblije, ali to su uistinu bile zapovijedi beskonačne mudrosti i dobrote. … Kanaanci su se odali najodvratnijem i najpokvarenijem neznaboštvu te je bilo nužno očistiti zemlju od onoga što bi sigurno spriječilo ispunjenje Božje milostive namjere.” (Patrijarsi i proroci, str. 406—408)