Nijedan grijeh se ne može sakriti od Boga

“I tko se tada nađe s ukletom stvari, neka se spali on i sve što mu pripada, jer je prekršio Savez Jahvin i osramotio Izraela.” (Jošua 7,15)
Gospodin nije izričito naveo krivca, ali je dao upute što treba učiniti. Rekao je: “Zato sutra zorom pristupite pleme za plemenom; iz plemena koje odredi Jahve prići će rod za rodom, a onda iz roda koji označi Jahve pristupit će … čovjek za čovjekom.” (Jošua 7,14) Pretresajući na taj način stvari do kraja, Gospodin otkriva činjenicu da je upoznat s tajnim djelima nepoštenja, koliko god ljudi mislili da su ih dobro sakrili. U cijelom tom slučaju Akan je pokazao odlučnost da zataji svoj grijeh, ali sada ga je Gospodin otvoreno suočio s njim. Da je Jošua razotkrio Akanov grijeh, mnogi bi možda suosjećali s krivcem budući da je on tvrdio da je nevin i mogli bi, u svojem ljudskom prosuđivanju, pomisliti da je on time zloupotrijebljen i da mu je nanijeta nepravda. Mnogi i danas tako reagiraju kada je netko ukoren za grijeh jer isključuju Boga iz svojeg prosuđivanja. Zato se Jošua obratio Akanu na takav način. Rekao mu je: “Sine moj, daj slavu Jahvi, Bogu Izraelovu, i priznaj mu što si učinio; objasni što si učinio i nemoj mi ništa tajiti.” (Jošua 7,19) Gospodin je otkrio Jošui što je Akan učinio, ali budući da se mnogi povode za osjećajima i da pravdaju krivca, On je ovom prigodom namjeravao Izraelu dati pouku koja će biti od koristi i nama u ovo vrijeme. Zato je Jošua zamolio ovog mladog čovjeka da sam kaže što je učinio. … Da je kazna nad Akanom izvršena prije nego što je sam, vlastitim ustima priznao svoj grijeh, narod, koji je po naravi sklon pobuni, optužio bi Jošuu da je grubo postupio prema ovom mladiću i proglasio bi ga nemilosrdnim zato što mu je odredio tako strašnu kaznu. … Međutim, Akan je priznao rekavši: “Zaista, ja sagriješih Jahvi, Bogu Izraelovu, i evo što sam učinio: vidjeh u plijenu lijep šinearski plašt, dvije stotine srebrnjaka i zlatnu šipku vrijednu pedeset srebrnjaka, pa se polakomih i uzeh sebi. Eno je sve zakopano usred moga šatora, a srebro je odozdo.” (Jošua 7,20.21) … “Tada ga kamenovaše svi Izraelci i spališe ih, nakon kamenovanja.” (Jošua 7,25 — Šarić) (Letter 13, 1893.; The Youth’s Instructor, 25. siječnja 1894. i 1. veljače 1894.)