Nikad neće doći trenutak da se naša vijest promijeni

“Uzalud misli da me štuje dok naučava kao moju nauku zapovijedi ljudske.” (Matej 15,9)
Osjećam veliki teret na duši jer znam što nas čeka. Svaka moguća zabluda zaokupljat će pozornost onih koji nisu u svakidašnjoj, živoj vezi s Bogom. Sotonini anđeli su mudri u svojem djelovanju. Oni smišljaju teorije koje neki proglašavaju naprednom istinom i objavljuju kao nešto novo i čudesno. Međutim, iako njihova poruka u nekim aspektima doista može biti istinita, ona je ipak pomiješana s ljudskim izmišljotinama i ta su učenja zapravo ljudske zapovijedi. … Mnogo toga što je naizgled dobro treba preispitati pomnjivo i uz mnogo molitve, jer su to trikovi kojima se neprijatelj služi da bi ljude poveo stazom tako sličnom stazi istine da se razlika između njih jedva može uočiti. … U službi je uspostavljen novi poredak. Postoji želja da se ugledamo na druge crkve, a jednostavnost i poniznost skoro su nepoznate pojave. Mladi propovjednici žele biti originalni, žele uvesti nove ideje i nove planove rada. Neki održavaju sastanke buđenja i na taj način privlače velik broj ljudi u crkvu. Ali gdje su ti obraćenici kada prođe prvo uzbuđenje? Pokajanje i ispovijedanje grijeha nigdje se ne vide. Grešnik se moli i preklinje da povjeruje u Krista i da Ga prihvati, bez obzira na svoj stari život grijeha i pobune. Srce ne biva slomljeno i nema prave skrušenosti duše. Navodni obraćenici nisu pali na Stijenu, Isusa Krista. … Gospodin želi da Njegovi sluge danas propovijedaju staru evanđeosku doktrinu, žalost zbog grijeha, kajanje, priznanje. … Za grešnike se mora raditi uporno, ozbiljno i mudro, sve dok ne sagledaju sebe kao prekršitelje Božjeg zakona i ne pokažu pokajanje prema Bogu i vjeru u Gospodina Isusa Krista. … Radnici u Božjem djelu ne trebaju smatrati vrlinom to što se odvajaju od ostalih zato što ne gledaju potpuno isto na sve sitne pojedinosti. Ako se slažu oko osnovnih istina, ne bi trebali isticati razlike i svađati se oko nečega što je zapravo bezvrijedno. Baviti se zbunjujućim pitanjima, koja na kraju krajeva i nisu od životnog značenja, može odvratiti um od istina koje su bitne za spasenje duše. … Oni koji ne vjeruju, spremni su kritizirati i pokušavaju pronaći bilo kakav izgovor za svoje neprihvaćanje istine kakva je u Isusu. Ako među nama postoje razlike u mišljenjima, oni koji su vani, reći će: “Imamo dovoljno vremena da prihvatimo to što vi vjerujete kada se složite među sobom oko toga što je zapravo istina.” Na taj način bezbožni zloupotrebljavaju podjele i rasprave među kršćanima. (Manuscript 82, 1894.; The Review and Herald, 4. studenoga 1965.)