Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Samuelova 1”.
1 I bio jedan čovjek iz Ramataim-Cofima, iz Efraimova gorja, a ime mu Elkana; bio je sin Jerohama, sina Elihua, sina Tohua, sina Cufova, Efraćanin. 2 I imao je dvije žene: jednoj bijaše ime Hana, a drugoj bijaše ime Penina. I Penina je imala djece, a Hana djece nije imala. 3 I taj je čovjek iz godine u godinu uzlazio iz svojega grada u Šilo pokloniti se i prinijeti žrtvu Gospodu Nad Vojskama. A dva sina Elijeva, Hofni i Pinhas, bijahu ondje svećenici Gospodu. 4 I kad bi došao dan da Elkana prinese žrtvu, davao bi po dio svojoj ženi Penini i svim njezinim sinovima i kćerima njezinim. 5 Hani bi pak dao dvostruki dio jer je ljubio Hanu, premda joj je Gospod zatvorio maternicu. 6 A i suparnica ju je njezina neprestance izazivala da bi je dražila, budući da joj je Gospod zatvorio maternicu. 7 I tako je bivalo iz godine u godinu: kad bi uzlazila u Dom Gospodnji, ova bi je tako izazivala da je plakala i nije htjela jesti. 8 I reče joj Elkana, muž njezin: »Hano, zašto plačeš i zašto ne jedeš? I zašto ti je srce neveselo? Nisam li ti ja bolji od deset sinova?« 9 I pošto su u Šilu jeli i pili, Hana ustade. A svećenik Eli sjedio je na stolcu uz dovratnik Hrama Gospodnjega. 10 I kako je imala gorčinu u duši, pomoli se Gospodu i bolno zaplaka. 11 Tada se zavjetom zavjetova te reče: »Gospode Nad Vojskama, ako doista pogledaš na nevolju sluškinje svoje i spomeneš se mene, i ne zaboraviš sluškinju svoju nego sluškinji svojoj dadneš muško čedo, onda ću ga ja dati Gospodu za sve dane njegova života i britva neće prijeći preko glave njegove.« 12 I dogodi se, budući da je dugo molila pred Gospodom, da je Eli motrio usta njezina. 13 A Hana, ona je govorila u srcu svojemu; samo joj se usne micahu, ali glas joj se nije čuo. Zato Eli pomisli da je pijana. 14 I reče joj Eli: »Dokle ćeš biti pijana? Makni to svoje vino od sebe!« 15 Ali Hana odgovori i reče: »Ne, gospodaru moj, ja sam žena shrvana duha; nisam pila ni vina ni žestoka pića, nego dušu svoju izlijevam pred Gospodom. 16 Nemoj sluškinju svoju držati za kćer Belijalovu, jer sam od prevelikog jada i žalosti sve dosad govorila.« 17 Nato Eli odgovori i reče: »Idi u miru! A Bog Izraelov neka ti ispuni molbu kojom si od njega iskala.« 18 Ona pak reče: »Neka sluškinja tvoja nađe milost u tvojim očima!« I žena ode svojim putem te je jela i lice joj više nije bilo žalosno. 19 A ujutro podraniše i pokloniše se pred Gospodom, pa se vratiše i dođoše svojoj kući u Ramu. I Elkana pozna svoju ženu Hanu, i Gospod je se spomenu. 20 I dogodi se, kad se navršiše dani pošto Hana zatrudnje, da rodi sina i nadjenu mu ime Samuel, »jer sam ga od Gospoda izmolila«. 21 Potom onaj čovjek Elkana i sav dom njegov uzađu da bi prinijeli Gospodu godišnju žrtvu i izvršili svoj zavjet. 22 Ali Hana ne uzađe, jer reče mužu svojemu: »Ne dok dječak ne bude od sise odbijen; onda ću ga odvesti da se pokaže pred Gospodom i ostane ondje zauvijek.« 23 Nato joj Elkana, muž njezin, reče: »Čini što je dobro u tvojim očima; ostani dok ga ne odbiješ od sise. Samo neka Gospod potvrdi svoju riječ!« I žena ostade te je dojila sina svojega dok ga nije od sise odbila. 24A kad ga je odbila od sise, uze ga sa sobom, zajedno s tri junca i jednom efom brašna i mijehom vina, te ga dovede u Dom Gospodnji u Šilo, premda dječak još bijaše mlad. 25 Tada zaklaše junca i dovedoše dječaka k Eliju. 26 I reče Hana: »O, moj gospodaru! Tako ti duše žive, gospodaru moj, ja sam ona žena koja je stajala ovdje kraj tebe moleći se Gospodu. 27 Molila sam za ovoga dječaka i Gospod mi je ispunio molbu moju kojom sam od njega iskala. 28 Zato i ja njega posvećujem Gospodu; dokle god je on živ, neka bude posvećen Gospodu.« I pokloniše se ondje Gospodu.