Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Samuelova 2”.
1 Onda se Hana pomoli i reče: »Srce se moje u Gospodu raduje, diže se u Gospodu rog moj. Usta mi se šire na neprijatelje moje, jer se obradovah tvojemu spasenju. 2 Nitko nije svet kao Gospod, jer nikoga nema osim tebe, i nema stijene kao što je Bog naš. 3 Ne govorite više tako ponosito, neka drskost iz vaših ne izlazi usta; jer Gospod je Bog znanja i on odmjerava djela. 4 Lomi se luk junacima, a posrnuli se snagom opasuju. 5 Nekoć siti za kruh nadničare, dočim gladni ne gladuju više. I nerotkinja izrodi sedmero, a koja imaše mnogo djece, iznemože. 6 Gospod usmrćuje i oživljuje, strovaljuje u Šeol i podiže. 7 Gospod osiromašuje i obogaćuje, ponizuje i uzvisuje. 8 Uboga podiže iz prašine, potrebita iz bunjišta izvlači, da ih posjedne s odličnicima i dadne im u baštinu prijestolje slave. Jer Gospodnji su stupovi zemlje i na njih je postavio svijet. 9 On čuva noge pobožnika svojih, a opakî će zamuknuti u tmini; jer svojom snagom čovjek neće nadjačati. 10 Koji se protive Gospodu, bit će satrti; s nebesa će zagrmjeti na njih. Gospod će suditi krajevima zemaljskim; i dat će snage kralju svojemu i uzvisit će rog pomazanika svojega.« 11 Tada Elkana ode svojoj kući u Ramu. A dječak ostade da bi služio Gospodu pred svećenikom Elijem. 12 A sinovi Elijevi bijahu sinovi Belijalovi; oni nisu poznavali Gospoda. 13 Naime, u tih je svećenika bio ovakav običaj s pukom: kad bi tkogod prinosio žrtvu, došao bi svećenikov momak, dok se meso još kuhalo, s trozubom viljuškom u ruci svojoj, 14 i zabadao njome u zdjelu ili u kotao ili u tavu ili u lonac; sve što bi se nabolo na viljušku, svećenik je uzimao sebi. Tako su u Šilu činili svim Izraelcima koji su dolazili onamo. 15 Usto, i prije nego bi spalili salo, dolazio bi svećenikov momak i rekao čovjeku koji je prinosio žrtvu: »Daj meso da ga ispečem svećeniku; jer on od tebe neće uzeti kuhana mesa, nego samo sirova.« 16 Ako bi mu čovjek tada rekao: »Mora se najprije spaliti salo, a onda si uzmi što ti duša želi«, on bi mu nato rekao: »Ne, nego daj sada! Ako li ne daš, uzet ću silom.« 17 Tako je grijeh mladića bio vrlo velik pred Gospodom, jer su ljudi prezirali prinosnicu Gospodu. 18 A Samuel je služio pred Gospodom još kao dječak opasan lanenim oplećkom. 19 I mati bi mu njegova načinila maleni plašt pa mu ga donosila svake godine kad bi s mužem svojim uzlazila da prinese godišnju žrtvu. 20 Tada bi Eli blagoslovio Elkanu i ženu njegovu i rekao: »Dao ti Gospod potomka od ove žene namjesto onoga kojega ste posvetili Gospodu.« Potom bi otišli u svoje mjesto. 21 I Gospod pohodi Hanu te ona zače i rodi još tri sina i dvije kćeri. A dječak Samuel rastao je pred Gospodom. 22 A Eli bijaše vrlo star, ali je čuo sve što su njegovi sinovi činili svemu Izraelu i kako su lijegali sa ženama koje su služile na ulazu u Šator sastanka. 23 Stoga im reče: »Zašto činite takve stvari da ja moram slušati o vašim zlim postupcima od svega ovog puka? 24 Nemojte tako, sinovi moji! Ta nisu dobre vijesti što ih ja čujem. Puk Gospodnji navodite na prijestup. 25 Ako čovjek zgriješi čovjeku, Bog će mu presuditi. No ako čovjek zgriješi Gospodu, tko će se zauzeti za njega?« Ali sinovi ne poslušaše glasa oca svojega, jer se Gospodu prohtjelo pogubiti ih. 26 A dječak Samuel rastao je sve više i stekao naklonost i Gospoda i ljudi. 27 Tada dođe jedan čovjek Božji k Eliju i reče mu: »Ovako govori Gospod: Zar se nisam jasno očitovao domu oca tvojega kad su bili u Egiptu, u domu faraonovu? 28 Nisam li njega izabrao između svih plemena Izraelovih sebi za svećenika: da prinosi na moj žrtvenik, da pali kâd, da nosi oplećak preda mnom? Nisam li domu oca tvojega dao sve žrtve ognjene sinova Izraelovih? 29 Zašto ritate moje žrtve i moje prinosnice što sam ih zapovjedio u svojemu prebivalištu i častiš svoje sinove više nego mene, toveći ih najboljima od svih prinosnica mojega puka Izraela? 30 Zato Gospod, Bog Izraelov, izjavljuje: Doista sam rekao da će dom tvoj i dom oca tvojega hoditi preda mnom dovijeka, ali sada Gospod izjavljuje: Daleko to bilo od mene! Jer ja častim one koji mene časte, a koji mene preziru, bit će omalovaženi. 31 Gle, dolaze dani kad ću odsjeći mišicu tvoju i mišicu doma oca tvojega, te neće više biti starca u domu tvojemu. 32 A ti ćeš gledati nevolju mojega prebivališta umjesto svega dobra što ću ga učiniti Izraelu; i neće biti starca u domu tvojemu zauvijek. 33 Ali neću svakoga od tvojih odstraniti od žrtvenika svojega, da oči tvoje sahnu, a duša tvoja vene. I sav će pomladak doma tvojega umirati u najboljim godinama. 34 A ovo što će doći na oba tvoja sina, na Hofnija i Pinhasa, bit će ti znak: obojica će poginuti u jednome danu. 35 Ja ću pak sebi podići vjerna svećenika koji će raditi onako kako je meni na srcu ikako je meni na duši; i njemu ću sazdati trajan dom, i on će vazda hoditi pred pomazanikom mojim. 36 I dogodit će se da će svatko tko ostane u domu tvojemu doći pokloniti mu se za srebrn novčić ili hljeb kruha; i kazat će: ‘Molim te, primi me u neku od svećeničkih službi da pojedem zalogaj kruha.’«