2. Samuelova 17

25. 10. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Samuelova 17”.

1 Onda Ahitofel reče Abšalomu: »Dopusti sad da izaberem dvanaest tisuća ljudi pa se dignem i krenem noćas u potjeru za Davidom. 2 I navalit ću na njega dok je on još iznemogao i dok su mu još ruke slabe. Tako ću ga uplašiti te će se sav puk koji je s njim razbježati. Onda ću ubiti samoga kralja. 3 I sav puk dovest ću natrag k tebi. Kad se vrate svi osim čovjeka kojega ti tražiš, sav puk bit će u miru.« 4 I ta besjeda bî prava u očima Abšalomovim i u očima svih starješina Izraelovih. 5 Tada reče Abšalom: »Pozovimo sada i Hušaja Arkijca pa čujmo i što će on reći.« 6 I dođe Hušaj k Abšalomu, a Abšalom mu reče govoreći: »Ovom je besjedom govorio Ahitofel. Hoćemo li učiniti po riječi njegovoj? Ako ne, govori ti!« 7 Nato Hušaj reče Abšalomu: »Savjet što ga je dao Ahitofel ovaj put nije dobar.« 8 »Jer«, reče Hušaj, »ti znaš oca svojega i njegove ljude; ta oni su junaci i oni su ogorčeni u duši kao medvjedica kojoj su na polju ugrabili mlade. A tvoj je otac ratnik, ta on neće prenoćiti s pukom. 9 Gle, on se sad krije u kakvoj jami ili na kakvom drugom mjestu. I dogodit će se, ako u početku padne koji od ovih, da će svatko tko to čuje reći: ‘Među pukom koji slijedi Abšaloma dogodio se pomor.’ 10 Tada će i onaj najhrabriji, u kojega je srce kao srce u lava, posvema izgubiti srčanost. Jer sav Izrael zna da je tvoj otac junak i da su hrabri oni koji su uz njega. 11 Nego savjetujem da se sav Izrael potpunoma okupi oko tebe, od Dana pa do Beer-Šebe, u mnoštvu kao što je pijeska na moru. Onda ti osobno pođi u boj. 12 Tada ćemo mi poći na nj u ono mjesto u kojem se bude nalazio i oborit ćemo se na nj kao što rosa padne na zemlju. Ni od njega ni od bilo koga od ljudi koji su s njim neće ostati nijedan. 13 Ako se pak povuče u koji grad, onda će sav Izrael donijeti užad pod taj grad pa ćemo ga vući do rijeke sve dok se ni kamenčića ne mogne naći ondje.« 14 Nato Abšalom i svi ljudi u Izraelu rekoše: »Bolji je savjet Hušaja Arkijca nego savjet Ahitofelov.« Jer Gospod bijaše odlučio osujetiti dobar Ahitofelov savjet kako bi Gospod svalio zlo na Abšaloma. 15 Tada Hušaj reče svećenicima Cadoku i Ebjataru: »Tako i tako je Ahitofel svjetovao Abšaloma i starješine Izraelove, a tako i tako sam ja svjetovao. 16 Zato sad brzo pošaljite i dojavite Davidu govoreći: ‘Nemoj noćas noćiti na ravnicama pustinje, nego brzo prijeđi prijeko, da ne bude progutan kralj i sav puk koji je s njim.’« 17 A Jonatan i Ahimaac stajali su kod En-Rogela. Budući da se nisu smjeli pokazati dolazeći u grad, jedna je sluškinja dolazila i dojavljivala im, a oni bi odlazili i javljali kralju Davidu. 18 No opazio ih je neki mladić pa to dojavio Abšalomu. A njih dvojica žurno odoše pa dođoše u kuću nekog čovjeka u Bahurimu. I kako je on imao zdenac u svojemu dvorištu, spustiše se u nj. 19 A žena uze i razastrije prostirku preko otvora zdenca te po njoj razaspe zrnja. Tako se ništa nije moglo opaziti. 20 I dođoše Abšalomove sluge k toj ženi u kuću te rekoše: »Gdje su Ahimaac i Jonatan?« A žena im reče: »Prešli su preko vodenog korita.« I premda su ih tražili, nisu ih našli, stoga se vratiše u Jeruzalem. 21 I dogodi se, pošto oni odoše, da ona dvojica izađoše iz zdenca te odoše i javiše kralju Davidu. I rekoše Davidu: »Ustanite i brzo prijeđite preko vode; jer ovako je protiv vas svjetovao Ahitofel.« 22 Tada ustade David i sav puk koji bijaše s njim te prijeđoše preko Jordana. Do jutarnje svjetlosti ne osta nijedan koji nije prešao preko Jordana. 23 A kad Ahitofel vidje da se njegov savjet nije izvršio, on osamari magarca pa ustade i ode svojoj kući u svoj grad. Zatim se pobrinu za svoj dom pa se objesi i umrije. I bî sahranjen u grobu oca svojega. 24 Tada David dođe u Mahanaim; a Abšalom prijeđe preko Jordana, on i svi ljudi iz Izraela s njime. 25 A Abšalom bijaše postavio Amasu nad vojskom namjesto Joaba. Amasa pak bijaše sin nekog čovjeka kojemu ime bijaše Jitra Izraelac, koji bijaše ušao k Abigaili, kćeri Nahaševoj, sestri Ceruje, Joabove majke. 26 Tako se Izrael i Abšalom utaboriše u zemlji gileadskoj. 27 I dogodi se, kad je David došao u Mahanaim, da Šobi, sin Nahaša iz Rabe sinova Amonovih, i Makir, sin Amiela iz Lo-Debara, i Barzilaj Gileadovac, iz Rogelima, 28 donesoše postelja i zdjela i zemljanih posuda i pšenice i ječma i brašna i pržena zrnja i boba i leće i pržena sjemenja 29 i meda i maslaca i ovaca i kravljega sira, za Davida i za puk koji bijaše s njim da jedu; jer rekoše: »Puk je gladan i umoran i žedan u toj pustinji.«