Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Kraljevima 17”.
1 Tad reče Ahabu Ilija Tišbijac, jedan od naseljenika gileadskih: »Tako živ bio Gospod, Bog Izraelov, pred kojim stojim, neće ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju riječ.«
2 I dođe njemu riječ Gospodnja govoreći:
3 »Idi ti odavde pa okreni na istok; i sakrij se na potoku Keritu, što je nasuprot Jordanu.
4 Pa neka bude ovako: pit ćeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane.«
5 Tako on ode i učini po riječi Gospodnjoj: ode dakle i nastani se na potoku Keritu, što je nasuprot Jordanu.
6 I gavrani su mu jutrom donosili kruha i mesa, i večerom kruha i mesa, a pio je iz potoka.
7 I dogodi se, poslije nekog vremena, da presuši potok, jer nije bilo kiše u zemlji.
8 Tada mu dođe riječ Gospodnja govoreći:
9 »Ustani, idi u Carfatu, koja je kod Sidona, i ondje ostani. Eno, ondje sam zapovjedio ženi udovici da te hrani.«
10 On dakle ustade i ode u Carfatu. I dođe na gradske dveri, kad gle: ondje je neka žena udovica skupljala drva. A on je zovnu i reče: »Donesi mi, molim te, malo vode u posudi, da popijem.«
11 I kad je pošla da donese, on je zovnu i reče: »Donesi mi, molim te, zalogaj kruha u ruci svojoj.«
12 Nato ona reče: »Tako živ bio Gospod, Bog tvoj, ja nemam kruha, tek pregršt brašna u ćupu i malo ulja u vrču. I evo, kupim nešto drva pa idem to pripraviti sebi i sinu svojemu da to pojedemo i umremo.«
13 Ali Ilija joj reče: »Ne boj se! Idi, učini kako si rekla; samo mi najprije od toga napravi malenu pogaču pa mi donesi, a onda pripravi sebi i sinu svojemu.
14 Jer ovako veli Gospod, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti i ulja u vrču neće ponestati, sve do dana kad Gospod bude pustio kišu na zemlju.’«
15 I ona ode te učini po riječi Ilijinoj. Jeli su danima, i ona i on i dom njezin.
16 Brašno u ćupu nije se potrošilo i ulja u vrču nije ponestalo, po riječi što ju je Gospod govorio preko Ilije.
17 I dogodi se, poslije ovih događaja, da se razbolje sin one žene, kuće gospodarice. A bolest njegova bijaše toliko teška da nije ostalo daha u njemu.
18 Stoga reče Iliji: »Što ja imam s tobom, čovječe Božji? Jesi li došao k meni da bi me podsjetio na moje bezakonje i usmrtio sina mojega?«
19 A on joj reče: »Daj mi sina svojega.« I uze ga iz njezina naručja pa ga odnese u gornju sobu u kojoj je on stanovao i položi ga na svoju postelju.
20 Tada zavapi Gospodu i reče: »Gospode, Bože moj, zar ćeš unesrećiti i udovicu kod koje sam ja odsjeo umorivši joj sina?«
21 I ispruži se nad dječakom tri puta te zavapi Gospodu i reče: »Gospode, Bože moj, molim te, daj da se duša ovoga dječaka vrati nazad u njega!«
22 I Gospod ču glas Ilijin te se duša dječakova vrati u njega i on oživje.
23 Tada Ilija uze dječaka pa ga iz gornje sobe odnese u kuću i dade ga majci njegovoj. I reče Ilija: »Gledaj, sin ti je živ.«
24 Nato žena reče Iliji: »Po ovome sada znam da si ti čovjek Božji i da je riječ Gospodnja u ustima tvojim istinita.«