Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “1. Kraljevima 22”.
1 I prošle su tri godine bez rata između Sirije i Izraela.
2 I dogodi se treće godine da Jošafat, kralj Judin, siđe kralju Izraelovu.
3 A kralj Izraelov reče svojim slugama: »Znate li da je Ramot-Gilead naš? A mi ne činimo ništa da ga otmemo iz ruke kralja sirijskoga.«
4 Stoga reče Jošafatu: »Hoćeš li poći sa mnom u vojnu na Ramot-Gilead?« Nato Jošafat reče kralju Izraelovu: »Ja sam kao i ti, moj puk kao i tvoj puk, moji konji kao i tvoji konji.«
5 I reče Jošafat kralju Izraelovu: »Molim te, zatraži danas riječ od Gospoda.«
6 Tada kralj Izraelov skupi proroke, oko četiri stotine ljudi, i reče im: »Trebam li poći u vojnu na Ramot-Gilead ili da se okanimo toga?« Oni pak rekoše: »Idi, jer će ga Gospodin predati kralju u ruke.«
7 Ali Jošafat reče: »Nema li ovdje još koji prorok Gospodnji da i njega upitamo?«
8 A kralj Izraelov reče Jošafatu: »Ima još jedan čovjek preko kojega bismo mogli upitati Gospoda, ali njega ja mrzim jer mi ne prorokuje dobro nego zlo — Mikaja, sin Jimlin.« No Jošafat reče: »Neka kralj ne govori tako.«
9 Tada kralj Izraelov dozva jednoga dvoranina i reče: »Dovedi brzo Mikaju, sina Jimlina.«
10 A kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, sjedili su svaki na svojemu prijestolju, odjeveni u svečane haljine, na gumnu kod ulaza u samarijske dveri, a svi proroci prorokovali su pred njima.
11 Tada Cidkija, sin Kenaanin, načini sebi željezne rogove pa reče: »Ovako veli Gospod: ‘Njima ćeš bosti Sirijce dok ih ne uništiš.’«
12 I svi drugi proroci tako su prorokovali govoreći: »Idi na Ramot-Gilead i uspjet ćeš, jer Gospod će ga predati kralju u ruke.«
13 A glasnik koji je išao dozvati Mikaju prozbori mu govoreći: »Gle sad, riječi prorokâ jednoglasno navješćuju dobro kralju. Nek sad i tvoja riječ bude kao riječ jednoga od njih pa i ti proreci dobro.«
14 Ali Mikaja reče: »Tako živ bio Gospod, što mi Gospod kaže, to ću govoriti.«
15 I dođe kralju, a kralj mu reče: »Mikaja, trebamo li poći u vojnu na Ramot-Gilead ili da se okanimo toga?« A on mu reče: »Idi i uspjet ćeš, jer Gospod će ga predati kralju u ruke.«
16 Nato mu kralj reče: »Koliko ću te ja puta zaklinjati da mi ne govoriš drugo nego istinu u ime Gospodnje?«
17 Tada reče: »Vidim sav Izrael razasut po gorama kao stado koje nema pastira. A Gospod veli: ‘Ovi nemaju gospodara. Neka se svaki u miru kući svojoj vrati.’«
18 Nato kralj Izraelov reče Jošafatu: »Nisam li ti rekao da mi neće prorokovati dobro, nego zlo?«
19 A Mikaja reče: »Zato čuj riječ Gospodnju: Vidio sam Gospoda gdje sjedi na svojemu prijestolju, a sva vojska nebeska stoji uza nj, s njegove desne i s njegove lijeve strane.
20 I reče Gospod: ‘Tko će zavesti Ahaba da ode i padne u Ramot-Gileadu?’ I jedan govoraše ovako, drugi pak govoraše onako.
21 Tada istupi jedan duh i stade pred Gospoda te reče: ‘Ja ću ga zavesti.’
22 A Gospod mu reče: ‘Kako?’ On pak reče: ‘Izaći ću i biti lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.’ A on reče: ‘Zavest ćeš ga, a i uspjet ćeš. Idi i učini tako.’
23 Zato sad, evo: Gospod je stavio lažljiv duh u usta svih tih tvojih proroka, ali ti Gospod proriče zlo.«
24 Tad pristupi Cidkija, sin Kenaanin, pa udari Mikaju po obrazu i reče: »Kako je to Duh Gospodnji otišao od mene da bi govorio s tobom?«
25 A Mikaja reče: »Eno, vidjet ćeš onoga dana kad budeš ulazio u najdublje odaje da se sakriješ.«
26 Tada reče kralj Izraelov: »Uhvati Mikaju i odvedi ga natrag Amonu, gradskom upravitelju, i Joašu, kraljevu sinu.
27 I reci im: »Ovako veli kralj: ‘Bacite ovoga u tamnicu i hranite ga kruhom nevoljnim i vodom nevoljnom dok ne dođem s mirom.’«
28 A Mikaja reče: »Ako se doista vratiš s mirom, Gospod nije govorio po meni.« Pa reče: »Čujte, svi puci!«
29 Tako kralj Izraelov i Jošafat, kralj Judin, pođoše na Ramot-Gilead.
30 I kralj Izraelov reče Jošafatu: »Ja ću se prerušiti i ući u boj, a ti odjeni svoju odjeću.« I izraelski se kralj preruši i uđe u boj.
31 A sirijski kralj zapovjedi trideset i dvojici zapovjednika koji bijahu nad njegovim bojnim kolima govoreći: »Ne napadajte ni maloga ni velikoga, nego samo kralja Izraelova.«
32 I dogodi se, kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, da oni rekoše: »To je zacijelo kralj izraelski.« I okrenuše prema njemu da napadnu; a Jošafat povika.
33 I dogodi se, kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, da se okrenuše od njega.
34 A neki čovjek nasumce odape luk i ustrijeli kralja Izraelova između nabora njegova oklopa. Stoga kralj reče svom vozaču: »Okreni ruku svoju i izvedi me iz boja jer sam ranjen.«
35 I boj bijaše žestok onoga dana, ali se kralj držao uspravno na kolima ispred Sirijaca. A navečer umrije. I krv se iz rane izlila po dnu kola.
36 I o sunčevu zalasku taborom se prolomi poklik govoreći: »Svaki u svoj grad i svak’ u svoju zemlju!«
37 Tako pogibe kralj i bi odnesen u Samariju. I sahraniše kralja u Samariji.
38 A jedan stane prati kola na samarijskom jezeru; tako su psi lizali njegovu krv dok su se bludnice ondje kupale, po riječi što ju je govorio Gospod.
39 Ostala pak djela Ahabova i sve što je činio i kuća od bjelokosti što ju je sagradio i svi gradovi što ih je sagradio, zar to nije zapisano u Knjizi ljetopisâ kraljeva Izraelovih?
40 I Ahab počinu kod svojih otaca, a sin mu se Ahazja zakralji namjesto njega.
41 A Jošafat, sin Asin, zakralji se nad Judom četvrte godine Ahabova kraljevanja nad Izraelom.
42 Jošafatu je bilo trideset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu dvadeset i pet godina. Materi njegovoj ime pak bijaše Azuba; bila je kći Šilhijeva.
43 I on je u svemu hodio putem svojega oca Ase, ne skrećući s njega, nego čineći što je pravo u očima Gospodnjim. Međutim, uzvišice nisu bile uklonjene; puk je još uvijek prinosio žrtve i palio kâd na uzvišicama.
44 I Jošafat je sklopio mir s kraljem Izraelovim.
45 A ostala djela Jošafatova, i njegova snaga što ju je iskazao, i kako se borio, zar to nije zapisano u Knjizi ljetopisâ kraljeva Judinih?
46 Uklonio je iz zemlje i ostatak hramskih bludnika što su preostali iz vremena njegova oca Ase.
47 Tada nije bilo kralja u Edomu — nadstojnik je bio kralj.
48 Jošafat načini taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Ecjon-Gebera.
49 Tad Ahazja, sin Ahabov, reče Jošafatu: »Neka moje sluge pođu s tvojim slugama na brodovima.« Ali Jošafat ne pristade.
50 I Jošafat počinu kod svojih otaca i bî sahranjen s ocima svojim u gradu Davida, oca svojega. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Jehoram.
51 Ahazja, sin Ahabov, zakralji se nad Izraelom u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja nad Judom, i kraljevao je nad Izraelom dvije godine.
52 I on je činio što je zlo u očima Gospodnjim i hodio putem oca svojega i putem matere svoje i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je Izraela navodio na grijeh,
53 jer je služio Baalu i klanjao mu se, te razjario Gospoda, Boga Izraelova, u svemu kako je činio i njegov otac.