Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “2. Ljetopisa 33”.
1 Manaše je bio u dobi od dvanaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu pedeset i pet godina. 2 Ali je činio što je zlo u očima Gospodnjim, u skladu s gnusobama narodâ što ih je Gospod protjerao pred sinovima Izraelovim. 3 On je naime ponovo sagradio uzvišice što ih je porušio otac mu Ezekija, te podigao žrtvenike baalima i načinio ašere; i klanjao se svoj vojsci nebeskoj i služio joj. 4 Sagradio je žrtvenike i u Domu Go-spodnjemu, za koji je Gospod rekao: »U Jeruzalemu će biti ime moje dovijeka.« 5 Sagradio je i žrtvenike svoj vojsci nebeskoj u oba predvorja Doma Gospodnjega. 6 On je i sinove svoje proveo kroz oganj u dolini Ben-Hinom. Usto je i vračao i gatao i čarao i bavio se zazivanjem duhova i pogađanjem. Činio je mnogo toga što je zlo u očima Gospodnjim, da bi ga razjario. 7 I rezani lik kumira što ga je načinio postavio je u Domu Božjemu, za koji je Bog rekao Davidu i njegovu sinu Salomonu: »U ovome Domu i u Jeruzalemu, koji sam izabrao između svih plemena Izraelovih, postavit ću ime svoje zauvijek. 8 I neću više dati da noga Izraelaca uzmakne iz zemlje što sam je odredio ocima vašim, samo ako budu pazili da izvrše sve što sam im zapovjedio: sav Zakon i propise i uredbe dane preko Mojsija.« 9 Tako je Manaše zaveo Judu i stanovnike Jeruzalema te su činili gore stvari nego narodi što ih je Gospod istrijebio ispred sinova Izraelovih. 10 A Gospod je govorio Manašeu i njegovu puku, ali se nisu obazirali. 11 Zato je Gospod doveo na njih zapovjednike vojske kralja asirskoga; i oni uhvatiše Manašea među trnjem i svezaše ga mjedenim okovima pa ga odvedoše u Babilon. 12 No kad se našao u nevolji, počeo je tražiti lice Gospoda, Boga svojega, i silno se ponizio pred Bogom svojih otaca. 13 I molio mu se, i Bog mu se smilovao i uslišao njegovu prošnju te ga vratio u Jeruzalem u kraljevstvo njegovo. Tada Manaše spozna da je on, Gospod, Bog. 14 I sagradi poslije toga vanjski zid Davidova grada, zapadno od Gihona, u dolini, sve do ulaza na Riblje dveri; i opasa Ofel i podiže ga vrlo visoko. Onda postavi vojne zapovjednike po svim utvrđenim gradovima u Judi. 15 Uklonio je i tuđe bogove i kumir iz Doma Gospodnjega, te sve žrtvenike što ih je sagradio na gori Doma Gospodnjega i u Jeruzalemu; i baci ih izvan grada. 16 Zatim popravi žrtvenik Gospodnji i žrtvova na njemu žrtve pomirnice i zahvalnice; i zapovjedi Judi da služi Gospodu, Bogu Izraelovu. 17 Ipak je puk još uvijek žrtvovao po uzvišicama, ali samo Gospodu, Bogu svojemu. 18 A ostala djela Manašeova, i njegova molitva Bogu njegovu, i riječi koje su mu govorili vidioci u ime Gospoda, Boga Izraelova, eno su zapisana u Knjizi kraljeva Izraelovih. 19 I njegova molitva, i kako mu se Bog smilovao, i sav njegov grijeh, i nevjernost njegova, i mjesta na kojima je sagradio uzvišice i postavio ašere i rezane likove prije nego se ponizio, eno su zapisana u besjedama Hozajevim. 20 I Manaše počinu kod svojih otaca i sahraniše ga u njegovu domu. Potom se namjesto njega zakralji sin mu Amon. 21 Amon je bio u dobi od dvadeset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je u Jeruzalemu dvije godine. 22 I on je činio što je zlo u očimaGospodnjim, kao što je činio i njegov otac Manaše, jer je Amon prinosio žrtve svim rezanim likovima što ih je načinio otac mu Manaše i služio im. 23 Ali se nije ponizio pred Gospodom kako se ponizio njegov otac Manaše, nego je on, Amon, još i umnožio svoju krivicu. 24 Tada se sluge njegove urotiše protiv njega i umoriše ga u njegovoj kući. 25 Ali puk zemaljski pobi sve one koji se urotiše protiv kralja Amona. Namjesto njega puk zemaljski tada zakralji sina mu Jošiju.