Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Job 4”.
1 Tada progovori Elifaz Temanac i reče: 2 »Ako se tko odvaži govoriti s tobom, hoće li te zamoriti? Ali tko se može uzdržat’ od riječi!? 3 Eto, mnoge si poučio, i mnogima si iznemogle ukrijepio ruke. 4 Tvoje su riječi podizale posrnuloga, i ojačao si koljena klecava. 5 A sad kad je tebe snašlo, ti si posustao; kad se tebe dotaklo, ti si se smeo. 6 Zar strah tvoj nije uzdanje tvoje? I zar čestitost tvojih putova nije nada tvoja? 7 Sjeti se sad: Tko je to nedužan poginuo? I gdje su čestiti bili zatrti? 8 Kako sam ja uvidio, koji oru bezakonje i nevolju siju, to će i požeti.9 Od daha Božjega oni pogibaju, i od izdaha njegovih nosnica nestaju. 10 Rika lavlja i urlik lavlji i zubi lavićâ krše se. 11 Lav gine ostavši bez plijena, i raspršuju se mladunci lavičini. 12 I kradom doprije do mene riječ, i uho moje primi njezin šapat. 13 U mislima iz noćnih viđenja, kada dubok san na ljude padne, 14 strah i trepet obuzeše mene, i sve moje potresoše kosti. 15 Tad mi duh pred licem prođe, nakostriješiše se vlasi na mom tijelu. 16 Stajao je netko, al’ izgled mu ne razabrah, lik neki bijaše mi pred očima. Bila je tišina — tada začuh glas: 17 ‘Zar je čovjek pravedniji od Boga? Je li čovjek čistiji od Stvoritelja svojega? 18 Gle, slugama svojim ne vjeruje, i u anđela svojih nalazi ludost, 19 a nekmoli u onih koji nastavaju kuće glinene, kojima je temelj u prašini i satrti budu prije nego moljac. 20 Satiru se od jutra do večeri, nestaju zauvijek a da nitko i ne opazi. 21 Slava njihova, ne prolazi li s njima? Umiru, ali ne u mudrosti.’«