“Možete li me pronaći na ovoj slici?” pitao je gospodin Taylor. Promatrali smo fotografiju koju nam je pružio, pozorno zagledajući svako lice u skupini radnika koji su stajali ispred njegove trgovačke tvrtke, ali nismo ga mogli prepoznati. Konačno je, smiješeći se, pokazao na čovjeka u sredini drugog reda. “Tu sam.” Ponovno smo gledali, ali još uvijek nismo mogli uočiti sličnost između slike i čovjeka ispred nas. Na slici je bio čovjek skupljenih usana, turobnog lica, nimalo nalik na veselog gospodina Taylora kojeg smo svi poznavali. “Ovo je slika od prije nekoliko godina,” objasnio je, “prije nego što sam postao kršćanin. Samo sam želio da vidite kakvu promjenu Isus može izazvati. Znate, sada me svi na poslu uvijek vide nasmiješenog. Jedva sam mogao povjerovati kakav sam bio.”
Što je izazvalo tako veliku promjenu kod gospodina Taylora? To je učinio Krist. On mu je oprostio i očistio ga od grijeha, a zatim mu je promijenio život. Postupak čišćenja teolozi nazivaju opravdanjem, a postupak promjene posvećenjem.
Opravdanje je transakcija kojom su učinjeni grijesi u potpunosti plaćeni Isusovom krvlju. To je pomoć koju nam Bog daje da bismo mogli živjeti novim životom.
Opravdanje je čin izvan nas, a ostvario ga je Isus na Golgoti. Opravdanje je opisano ovako: “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.” (Filipljanima 2,13) Tako cijeli svemir može vidjeti da Bog može grešnike promijeniti u svece, a ne samo oprostiti grijehe.
Opravdanje je najčešće vidljivo. Jerryjeva rođakinja je primjetila tu promjenu u njemu jer je drugoj rođakinji rekla: “Jerry se promijenio. Jako je ljubazan. Čak mi kaže: ‘Hvala.’”
Međutim, ljudi nekad žele dobiti oprost bez novog života. Oni žele spasenje od kazne grijeha, ali ne i od samog grijeha, jer to podrazumijeva promjenu ponašanja. Zato oni i dalje žive istim životom kao prije poznavanja Krista. Neki na takve gledaju kao na kršćane koji su “oprani u krvi, ali nisu izglačani”. Ako ne dopustimo Bogu da izglača ono što je u našem životu izgužvano, postat ćemo osobe o kojima će se govoriti: “Ako su svi kršćani takvi, onda ne želim biti kršćanin.” Ili: “To je licemjer. Govori jedno, a čini drugo.”
Drugi vrlo lako prihvaćaju Kristovu pravednost, ali misle da do posvećenja dolazi na temelju njihovih vlastitih djela, i zato pokušavaju sami očistiti svoje živote zaboravljajući da “Bog … proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti.”
Prije nekoliko godina popustili smo upornoj želji naše kćeri da ima konja, i kupili joj ponija, ali pod uvjetom da ona plati polovicu iznosa. Svoju polovicu je otplatila od novca koji smo joj ustupili. Kršćansko življenje je slično. Bog kaže: “Dakle: budite savršeni” (Matej 5,48), a onda nam daje mogućnost da dostignemo Njegova mjerila.
Kako On to radi? Raščlambom prijedloga iz nekoliko biblijskih redaka došla sam do odgovora: Mi smo opravdani kroz Boga Oca, u Isusu Kristu, posredstvom Svetog Duha, i pomoću istine — Njegove Riječi.
Nisam mogla biti iznenađena što su sve tri Osobe Božanstva uključene u ovaj način spašavanja, jer su zajedno sudjelovale u stvaranju i otkupljenju. Ali Isus je svojim sljedbenicima posebno obećao dar Svetoga Duha da ih vodi i usmjerava im život.
Uvijek sam slušala o tome kako nam je Sveti Duh potreban, ali nisam shvatila da je to Zastupnik pomoću kojeg nam Bog mijenja život.
Isus je obećao da će nas Sveti Duh naučiti, voditi, savjetovati i ukoravati. (vidi Ivan 14,26; 16,13.7.8). Koliko li su mi puta bile potrebne sve te usluge!
Mislila sam da je teško dobiti Duha, da se za Njega mora dugo moliti, plakati i ponizno tražiti. I onda, na kraju, ako imate dovoljno sreće, možda ćete Ga primiti. Ali, Biblija jednostavno kaže: “Ustrajno molite, i dat će vam se! … Dakle: ako vi, premda ste zli, možete davati svojoj djeci dobre darove, koliko će više Otac nebeski dati Duha Svetoga onima koji ga mole!” (Luka 11,9-13)
Ako ste tražili Duha, kako ćete znati jeste li Ga primili? Hoćete li se drukčije osjećati? Hoće li na vas sići plameni jezici kao na apostole u vrijeme Pedesetnice? Ili ćete početi govoriti nekim novim jezikom, ili vikati: “Aleluja”?
Vi znate da će se to zbiti na isti način kao što vas Bog prihvaća, jednostavno zato što imate povjerenja u Njegovu Riječ. On kaže da će vam dati svojega Duha kad zatražite. Zato vjerujte u to obećanje. Možda ćete se osjećati drukčije, ali i ne morate, sve ovisi o okolnosti i vašoj osobnosti.
“Biblijsko posvećenje ne sastoji se od jakih osjećaja. U ovome su mnogi na krivom putu. Oni dopuštaju da osjećaji budu njihovo mjerilo. Kad su poletni ili sretni, oni tvrde da su posvećeni.” (Ellen G. White, The Sanctified Life, 10)
Sigurno je da će vas Sveti Duh osposobiti da obavljate Božje djelo. On je apostolima dao snagu da svjedoče o Kristu, i On će to učiniti i za vas. Kakvo god znanje da vam je potrebno u kršćanskom životu, On će vam ga dati.
Često kad s nekim razgovaram o Radosnoj vijesti, osjećam da moje riječi nisu dovoljno jasne. Uvijek sam iznenađena kad ljudi prihvate Gospodina nakon mojeg razgovora s njima. Jedini zaključak do kojeg dolazim jest da Sveti Duh moje riječi prevodi na božanski, uvjerljivi jezik.
Kako bi opisao djelo Boga i Svetog Duha u našem životu, Isus je rekao: “Posveti ih istinom; tvoja je riječ istina.” (Ivan 17,17)
Mi, zapravo, možemo biti posvećeni Biblijom, Božjom riječju. Petar je shvatio ovo načelo i zato je pisao: “Tim nas je obdario skupocjenim i najvećim obećanim dobrima, da po njima, umaknuvši pokvarenosti koja je zbog opake požude u svijetu, postanete dionici božanske naravi.” (2. Petrova 1,4)
Kako sam rasla u kršćanskom domu i pohađala kršćanske škole, često sam slušala da treba proučavati Bibliju, ali pravi razlog zašto to treba činiti ostao je nejasan. Bilo je to nešto što je kršćanin trebao činiti. Ali kad sam shvatila da proučavanje Biblije može promijeniti moj život, za mene je sve to dobilo veću važnost.
Pored Božje riječi, Sveti Duh može u nekim prilikama koristiti ljude i okolnosti da bi nas poučio. Ponekad jednostavno usmjeri um u nekom određenom smjeru.
Bog isto tako koristi nevolje i kušnje u svojem poslu našeg posvećenja: “Smatrajte potpunom radošću, braćo moja, kad upadnete u razne kušnje, znajući da kušanje vaše vjere stvara postojanost!” (Jakov 1,2.3)
“Nemojte osjećati nepravdu zbog kušnji; nemojte biti zbunjeni što kušnje sve više i više dolaze na vas, i nemojte odustati od svojih napora, muka ili molitava. … To je djelo koje vas čini strpljivima, poniznima, plemenitima, nesebičnima, ljubaznima i susretljivima. Ne zamjerajte ruci koja od vas oblikuje kip koji tek dobiva svoj pravi izgled. Iako to ne vidite, on je sve ljepši i svaka nova kušnja povećava njegovo savršenstvo. Zato se držite tijekova života. Nemojte se izdvajati. Budite među ljudima, među različitim pojavama, s nevoljama, poteškoćama i smetnjama.” (Henry Drummond, The Greatest Thing in the World, str. 29)
Međutim, najviše moram biti s Isusom. On kaže: “Ostanite u meni i ja ću ostati u vama!” (Ivan 15,4) Ostati znači biti, zadržati se, boraviti. Suvremena upraba ove riječi mogla bi biti i “zalijepiti se” uz nekog. Mi se moramo “zalijepiti” za Isusa. Nije dovoljno otpočeti kršćanski život tako što ćemo samo jednom izabrati Isusa. Moramo biti s Njim svakoga dana.
Kad se moj šestogodišnji sin vratio kući nakon prvog dana u školi, bio je razočaran što još nije naučio čitati.
Jedan drugi prvašić je već drugog dana škole zaspao, a kad je čuo majku kako ga zove: “Hajde, ustani i požuri! Osvanuo je još jedan dan za školu,” pospano je odgovorio: “Zar opet?”
Često se smijemo dječjim pogrešnim shvaćanjima, ali sami nerijetko unosimo njihov način razmišljanja u naše kršćansko iskustvo. Mislimo da je dovoljna jedna predaja. Kao da u jednom danu možemo postati potpuno posvećeni. “Zar opet”, gunđamo u kušnji da dan otpočnemo bez Njega.
Ali Isus kaže: “Ostanite u meni. Budite sa mnom. Svakoga dana, dokle god živite, predajte mi svoj život.”
Recimo da se naš život završi prije nego što postignemo savršenstvo. Što će tada biti? Bog nas prihvaća u svojem Sinu. Naše pravo na Nebo osigurano je jer smo opravdani u Kristu. Ipak, ako Mu dopustimo, Bog u nama djeluje dokle god smo živi, pokazujući svijetu da ima moć mijenjati i opraštati. Možda mi sami nećemo vidjeti veliki napredak, ali će ga zapaziti drugi.
Prije pet godina u jednu školu je stigao gospodin Jameson, novi učitelj i kršćanin. Svi učenici su se složili da je dobar učitelj. Prije nekoliko tjedana napao ga je dječak iz osmog razreda, ali učenici su mogli posvjedočiti kako je ostao hladan, iako je u lice dobio nekoliko udaraca.
Posvećenje čini ovako praktične promjene u životu. Kad su se Jordanovi obratili, živjeli su u neurednom domu. Kad bi dolazili u crkvu, neugodno su zaudarali. Međutim, nakon nekoliko mjeseci sve se počelo mijenjati. Kuća je im pomalo bivala sve urednija, a zatim su je čak obojili i izvana.
Drugi kršćani doživjeli su promjenu apetita, promjenu rječnika, izbora odjeće, prijatelja, načina provođenja slobodnog vremena; kao osobe su živnuli, a sposobnosti su im se umnožile. Obično su takvi ljudi iznenađeni kad drugi primijete promjene, jer oni sami ne gledaju sebe, već Isusa.
U tome je sva bît posvećenja: promatranje Isusa iz dana u dan.
Patricia Maxwell