Samoubojstvo

“Nedužnom pravda njegova put utire, a zao propada od svoje zloće.” (Izreke 11,5)
“Na ravnici Šunema i obroncima gore Gilboe izraelska i filistejska vojska zapodjenule su smrtonosnu bitku. Premda je zastrašujući prizor u endorskoj špilji izgnao svu nadu iz Šaulova srca, on se s očajničkim junaštvom borio za svoje prijestolje. Ali to je bilo uzalud. ‘… a Izraelci su pobjegli pred njima i padali pobijeni po gori Gilboi.’ Tri hrabra kraljeva sina poginula su pokraj njega. Strijelci su se okomili na Šaula. Gledao je kako oko njega padaju vojnici i kako su njegovi kneževski sinovi pali od mača. Budući da je i sam bio ranjen, nije se mogao boriti ni bježati. Bijeg je bio nemoguć i odlučivši ne dopustiti da ga Filistejci uhvate živog, zapovjedio je svojem štitonoši: ‘Izvuci svoj mač i probodi me.’ Kad je čovjek odbio podići svoju ruku na Gospodnjeg pomazanika, Šaul je sebi oduzeo život tako što se bacio na svoj mač. Tako je umro prvi izraelski kralj s krivnjom samoubojstva na duši.” (Patrijarsi i proroci, str. 573) “Slijedeći Sotonine upute, Šaul je ubrzavao upravo one posljedice koje je neposvećenim sposobnostima pokušavao spriječiti. Buntovni kralj je stalno iznova zanemarivao Gospodnji savjet, i Gospodin ga je predao bezumnosti njegovog uma. Utjecaj Božjeg Duha odvratio bi ga od zlog puta koji je izabrao i koji će mu na kraju donijeti propast. Bog mrzi svaki grijeh, a kada čovjek uporno odbija sve nebeske savjete, prepušten je obmanama neprijatelja, prepušten je svojim slastima i željama.” (The S.D.A. Bible Commentary, sv. 2, str. 1019) “Prvi izraelski kralj doživio je neuspjeh zato što je svoju volju suprotstavio Božjoj. Gospodin je preko proroka Samuela poučavao Šaula da kao izraelski kralj mora činiti djela najstrožeg poštenja. Tada će Bog blagosloviti njegovu vladavinu napretkom. Međutim, poslušnost Bogu Šaul nije učinio najvažnijim predmetom razmišljanja, a nebeska načela pravilom svojeg ponašanja. Umro je osramoćen i u očaju.” (Isto, str. 1017)