Na stjecištu

“Iz svih naroda dolazili su ljudi, da čuju mudrost Salomonovu, od svih kraljeva na zemlji došli su, kad čuše za mudrost njegovu.” (1. o kraljevima 4,34)
“U Salomonovo doba izraelsko se kraljevstvo protezalo od Hamata na sjeveru do Egipta na jugu, i od Sredozemnog mora do rijeke Eufrata. Preko ovoga teritorija vodili su mnogi prirodni putovi svjetske trgovine i karavane iz dalekih zemalja stalno su prolazile tamo i ovamo. Tako je Salomonu i njegovom narodu bila pružena mogućnost da svim narodima otkriju karakter Kralja kraljeva i uče ih da Ga štuju i slušaju. Ovo znanje je trebalo prenijeti cijelome svijetu. Preko obreda prinošenja žrtava Krist je trebao biti uzdignut pred narodima, kako bi svatko tko želi mogao živjeti. Kad se već našao na čelu naroda koji je bio određen da bude svjetionik okolnim narodima, Salomon je trebao svoju od Boga danu mudrost i utjecaj iskoristiti da organizira i vodi veliki pokret za prosvjetljenje onih koji nisu poznavali Boga i Njegovu istinu. Tako bi se mnoštvo ljudi odlučilo na odanost božanskim načelima, Izrael bi bio zaštićen od zala kojima su se odavali neznabošci, a Gospodin slave bio bi proslavljen. Međutim, Salomon je izgubio iz vida ovu veliku namjeru. Propustio je sjajne prilike da prosvijetli one koji su stalno prolazili kroz njegovu zemlju ili se zadržavali u glavnim gradovima. Misionarski duh koji je Bog usadio u srce Salomonu i u srca svih pravih Izraelaca bio je zamijenjen trgovačkim duhom. Prilike koje su se javljale u dodirima s mnogim narodima bile su korištene za vlastito uzdizanje. … U ove naše dane prilike za uspostavljanje dodira s ljudima svih slojeva i mnogih nacionalnosti mnogo su veće nego u dane Izraela. Prometnice su se umnožile na tisuće puta. Poput Krista, glasnici Najvišega danas trebaju zauzeti položaje uzduž tih velikih prometnica na kojima se mogu sretati s mnoštvom koje dolazi iz svih krajeva svijeta. Poput Njega, skrivajući svoje ‘ja’ u Bogu, i oni trebaju sijati sjeme Evanđelja iznoseći drugima dragocjene istine Svetoga pisma, koje će se duboko ukorijeniti u njihovome umu i srcu i izrasti u vječni život.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 44—46)