Uz Dan vjerske slobode, 28. siječnja 2017.
Marie Durant je imala svega sedamnaest godina. Pripremala se za svoje vjenčanje kad su vojnici zakucali na njezina vrata. Oni su, zapravo, tražili njezinog brata koji je bio protestantski pastor. Kad nisu našli njega, uhitili su nju.
Imala je dakle sedamnaest godina. Bila je dobra djevojka, časna i velikodušna, ali to nije bilo dovoljno za vlasti. Što je bilo pogrešno? Njezina vjera! Ona je bila protestantske vjere!
Mladu Marie su zatočili u poznatom zatvoru u Kuli u Constanci, blizu grada Montpelliera u južnom dijelu Francuske. Ono što je morala izabrati zvučalo je vrlo jednostavno: odustati od svoje vjere i prihvatiti vjeru većine, ili ostati zatvorena u toj kuli!Ali ona je takvu ponudu odbila!
Ostala je vjerna i u toj kuli je provela trideset i sedam godina!
Svakoga dana Marie je čavlom dubila na središnjem dijelu zida svoje ćelije, slovo po slovo, riječ Odbijam!
Ovaj događaj se zbio prije skoro tri stoljeća (1730.—1738.). Danas svakoga dana na tisuće turista posjeti Kulu u Constanci. Oni ne samo da slušaju priču o njezinom živou, nego mogu vidjeti tu riječ izdubljenu u kamenu: Odbijam! To je snažna poruka i svima nama danas. Odbijam!
Poruka profesora Amora u Manili
U lipnju 2002. godine održali smo peti Svjetski kongres za vjersku slobodu (World Congress on Religious Liberty) u Manili. Naš glavni govornik bio je profesor Abdelfattah Amor, posebni izvjestitelj Ujedinjenih naroda i potom predsjednik Komiteta za ljudska prava Ujedinjenih naroda. Njegovo predavanje odnosilo se na vjerske slobode u svijetu. No, njegova cijela poruka mogla bi se sažeti u jednu riječ: Odbijam!
Odbijam! — moja braćo i sestre.
Odbijam! — moji mladi.
No, možda ste iznenađeni tom izjavom i pitate me: Zašto trebamo odbiti?
Sve je u redu. Pa mi danas imamo slobodu!
Kao građani možemo kritizirati svoju vladu.
Kao adventisti možemo se ne slagati s ostalim Crkvama ili religijama.
Možemo podržati ili se ne slagati s novim zakonodavstvom.
I zbog tih aktivnosti nećemo biti uhićeni ili pogubljeni.
To je savršeno! Zašto trebamo odbiti? Je li istina da imamo vjersku slobodu u našoj zemlji?
Kako je u svijetu
Da, to je točno u vašoj zemlji, ali to nije slučaj posvuda u svijetu.
To nije slučaj u Turkmenistanu, gdje su kršćanski crkveni objekti razoreni od strane vlasti i gdje su mnogi vjernici pobijeni.
To nije slučaj u Saudijskoj Arabiji, gdje kršćanima nije dopušteno da se sastaju na svojim bogoslužjima ili da grade svoje crkve.
To nije slučaj u Azerbajdžanu, gdje je glavni tajnik IRLA-e (International Religious Liberty Association, Međunarodna organizacija za vjersku slobodu), imam Ilgar Ibragimolou, bio u zatvoru jer je javno branio vjersku slobodu.
Vjerska sloboda je, kao i druge slobode, “lomljiva roba”.
Izgubit ćemo je ako ne budemo pažljivi.
Izgubit ćemo je ako budemo ravnodušni, ili ako postanemo nesnošljivi.
Dakle, postoje dvije kušnje koje nam prijete: da postanemo ravnodušni ili da postanemo nesnošljivi.
Obje te krajnosti završavaju istim ishodom.
To je ono što je Isus htio reći svojim učenicima kad ih je ukorio. Odbijte ravnodušnost, odbijte netrpeljivost, a stojte za vjersku slobodu!
Odbijam!
Braćo i sestre, mladi, pozivam vas da odbijete ravnodušnost i da odbijete netrpeljivost, a stojte uz vjersku slobodu.
Ravnodušnost znači da smo spremni odustati od svojih vrijednosti i svojih vjerovanja ako postane preopasno ili nam može uzrokovati probleme u našem svakodnevnom životu. Na tisuće braće i sestara u Isusu Kristu podnosi mučenje, progonstvo i smrt u ovom našem svijetu danas.
Mi se zbog toga ne brinemo! E, to je ravnodušnost!
U Otkrivenju se nalazi opis Crkve u Laodiceji — ravnodušnost.
Što je netrpeljivost?
Ako gajiš netrpeljivost, znači da se ne brineš za prava drugih. Imaš stroga uvjerenja i želiš ih nametnuti drugima. Tvoj svijet se dijeli na one koji prihvaćaju tvoja vjerovanja, i na one koji ih odbacuju.
Vjerska netrpeljivost vodi u progonstvo onih koji su drukčiji.
Isus nije bio ravnodušan i nije bio netrpeljiv.
On je bio za vjersku slobodu.
Isus želi susret sa Samarijanima
U Luki 9,51 je opisano da je Isus znao da je to Njegovo posljednje putovanje u Jeruzalem. Znao je da će biti uhićen, mučen i da će tamo umrijeti.
Također je znao da Njegovi učenici trebaju naučiti važnu pouku. Stoga je odlučio proći kroz područje Samarije.
Židovi i Samarijani su mrzili jedni druge, isto kao što je to slučaj između rimokatolika i protestanata u Sjevernoj Irskoj, između Židova i Arapa u Izraelu i ostalom dijelu Palestine, i muslimana i hindusa u nekim dijelovima Indije. Ali, Isus je bio graditelj mostova, bio je mirotvorac i želio je susret sa Samarijanima prije nego što bude razapet. Znao je da su Njegovi učenici vrlo nesretni zbog toga. Znao je, također, da Bog ima svoje djece posvuda, u svakoj zemlji, u svakoj rasi ili vjeri.
Isus nije bio ravnodušan
Isus se zanimao za dobro ljudi!
On je volio ljude i došao je da ih spasi!
Poslao je svoje učenike u selo da pripreme mjesto za posljednju večeru. Ali Samarijani su ih odbili. Oni su pogazili stari jako važan običaj: gostoljubivost. Zašto?
“Jer je išao u Jeruzalem.” Bila je to vjerska diskriminacija ili prijezir.
Učenici su se zbog toga osjećali poniženima, i Ivan, najmlađi učenik rekao je Isusu: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?” (Luka 9,54)
To je došlo izravno iz dubine njegovog srca. Ivan je vjerovao da ti ljudi više ne zaslužuju živjeti. Oni su, po njegovom mišljenju, trebali biti uništeni.
Koliko su puta u povijesti Bog i vjera bili taoci za opravdavanje zločina, ugnjetavanja i progona!
Otpor! Otpor prema netrpeljivosti
Jednom smo Lincoln Steed, urednik časopisa Liberty, moj kolega Hiskia Missha iz Južnoazijsko-pacifičke divizije Kršćanske adventističke crkve i ja posjetili Laos i Indoneziju. Najopasniji dio tog puta bio je naš posjet Ambonu, glavnom otoku Moluccasa. Trebalo nam je pet sati vožnje zrakoplovom da iz Jakarte stignemo tamo.
U tom dijelu svijeta je između 1999. i 2002. godine u vjerskom ratu između kršćana i muslimana ubijeno deset tisuća ljudi.
Bili smo jedini stranci u zrakoplovu, jedini stranci u zračnoj luci, u hotelu i u gradu Ambonu. Rečeno nam je da nekoliko stotina radikalnih muslimana, članova pokreta Laskhar Jihad, kruži središtem grada. Ti opasni ljudi vjeruju i otvoreno izjavljuju da, ako vide ikojeg Amerikanca — da će ga ubiti. Lincoln i ja nismo Amerikanci, ali govorimo engleski i došli smo iz Washingtona D.C. u Sjedinjenim Američkim Državama.
U Ambonu smo vidjeli do čega dovodi vjerska netrpeljivost: crkve, džamije, škole, sveučilišta i kuće su spaljeni. Naslušali smo se mnogo o krvavim događajima. Bilo nam je teško prigušiti gnjev prema počiniteljima. Rečeno nam je da je spaljeno preko stotinu crkvenih objekata, a nekoliko stotina kršćana bilo je nasilno preobraćeno na islam. Nekoliko stotina kršćana bilo je nasilno obrezano.
Kad vidite takvu nesreću, obuzme vas neugodan osjećaj koji dolazi iz dubine vašeg srca, koji može biti izražen riječima apostolâ: “Gospodine, hoćeš li da zapovjedimo ognju da siđe s neba i da ih uništi?” (Luka 9,54)
Ali Isus ih je ukorio: “Isus se okrenu pa ih ukori: ‘Ne znate kakvoga ste vi duha, jer Sin Čovječji nije došao da pogubi ljudske živote nego da se svijet spasi kroza nj.’” (Karadžić)
Zašto ih je Isus ukorio? Jer je kod svojih učenika vidio pogrešan duh na djelu. Đavao je oduvijek želio nadahnuti kršćane da počine svaku vrstu zločina u Isusovo ime: inkvizicija je trajala šest stotina godina, papinstvo se grčevito borilo za prevlast, drukčiji su bili diskriminirani i prezirani, te je tako od četvrtog stoljeća ime Isus povezivano s najgorim zločinima u povijesti.
Kakva sramota!
Jednog dana su Mark Twain i Andrew Carnegie razgovarali o Americi kao kršćanskoj zemlji. Carnegie je rekao: “Mark, ne možeš reći da naša nacija nije kršćanska.” Mark Twain je odgovorio: “Da, Andrew, takav je i pakao.”
Često kršćani naprave pakao na Zemlji.
Odbijte vjersku netrpeljivost!
Odbijte fanatizam, jer to je loš duh koji ga nadahnjuje.
Odbijam! Odbijam! Odbijam!
Hodali smo niz glavnu ulicu u gradu Ambonu. To je jedna od onih koja premošćuje rijeku i vodi u muslimansko područje. Na toj ulici kršćani i muslimani se susreću kao dvije vojske, s mačetama, kopljima, strijelama i puškama.
“Ne znate kakvoga ste vi duha.”
Odbijte — i vidjet ćete Boga na djelu
Dok su trajala ubijanja u gradu Ambonu, glavna protestantska crkva i crkva smještena u zgradi sjedišta adventističke misije bile su pune ljudi koji su odbili boriti se jedni protiv drugih, nego su se molili. U većini slučajeva bili su zaštićeni.
Nekoliko puta vjerski ekstremisti su pokušali ući u sjedište te adventističke misije. No, prema pričanju baš iz njihovih redova, vidjeli su visoki zid. Drugom zgodom vidjeli su gustu šumu. Treći put su vidjeli zadivljujućeg stražara koji jaše na bijelom konju ispred zgrade adventističke misije.
Pravi Isusovi učenici ne podržavaju vjerske ratove.
Oni su mirotvorci.
Oni su graditelji mostova i uvijek će biti poznati kao takvi.
Oni se zauzimaju za vjersku slobodu!
Prvoga dana boravka u gradu Ambonu posjetili smo naše vjernike adventiste. Drugoga dana posjetili smo vođe protestantske crkve.
Oni su nam objasnili kako su radili s muslimanima da bi izgradili mir za sve. U kasno poslijepodne otišli smo u muslimanski dio grada i susreli se s muslimanskim vođama. Pozvali su nas u svoje kuće. To se smatra velikom prednošću. U početku su bili vrlo uznemireni, ali kad smo im rekli da smo adventisti, postali su otvoreniji za razgovor. Rekli su nam da surađuju s kršćanskim vođama kako bi izbjegli novi rat.
Dogodile su se velike stvari
Na Badnjak 2002. kršćanske crkve napali su radikalni muslimani. Umjereni muslimani pridružili su se kršćanima u njihovim crkvama da ih zaštite. Kršćani su otišli u muslimanska sela i pomogli im obnoviti razrušene džamije.
Što mislite, što Bog želi da mi učinimo?
Da napadnemo druge u ime naših vjerovanja?
Da ponižavamo one koji ne ispovijedaju našu vjeru?
Da ih povrijedimo, uništimo?
Koje je najbolje svjedočanstvo što ga Božja djeca mogu dati ovom svijetu, svijetu koji je postao bojno polje?
Spaljena crkva i spaljena džamija?
Ili srdačna crkva u kojoj se okupljaju kršćani koji vole svoje bližnje, koji čine sve najbolje što mogu za dobrobit svih?
Ne privlačimo ljude Isusu ako ih ponižavamo ili ako se rugamo njihovoj vjeri. Ako činimo tako, stvaramo neprijatelje i širimo sjeme rata.
U knjizi Evangelism, Ellen G. White preporučuje da ne napadamo druge vjerske zajednice, nego da propovijedamo Isusa.
“Upućena sam da kažem našem narodu: budite obazrivi. U propovijedanju vijesti ne napadajte druge crkve, imenujući ih, pa niti Rimokatoličku. …” (Evangelism, 576, 1902.) Dodala je: “Neka Isus Krist bude uzdignut. Držite se priznatih točaka istine.”
“Naš je posao da govorimo istinu u ljubavi i da s istinom ne miješamo neposvećene elemente tjelesnog srca, niti da govorimo ono što ima ukus duha koji imaju naši neprijatelji.” (1905.)
Božji narod nije neka skupina fanatika ili luđaka. To su ljudi koji vjeruju u istinu i vjerske slobode.
To je proročki znak.
Ellen G. White je pisala: “Barjak istine i vjerske slobode što su ga visoko uzdizali utemeljitelji evanđeoske Crkve i Božji svjedoci u prošlim stoljećima, u ovom je posljednjem sukobu povjeren našim rukama.” (Djela apostolska, 42.43)
“Barjak istine” znači da imamo uvjerenja i da odbacujemo ravnodušnost. “Vjerska sloboda” podrazumijeva da mi prihvaćamo da nas je Bog stvorio s pravom da možemo birati. Mi poštujemo i štitimo to pravo i za druge. Odbacujemo vjersku netrpeljivost. Odbacujemo ravnodušnost i zalažemo se za vjersku slobodu.
Zašto je Isus ukorio svoje učenike?
Isus je rekao: Sin čovječji nije došao da pogubi ljudske živote, nego da se svijet spasi kroza nj.
Ravnodušnost i netrpeljivost ne spašavaju ljude.
Isus je odlučio otići u drugo selo
Isus nije vršio pritisak na Samarijane da Ga prihvate.
Nije im platio da Mu izraze dobrodošlicu i nije ponudio prednosti ako Mu se pridruže.
Poštivao je njihov izbor i otišao u drugo selo, koje je bilo presretno da Mu može izraziti dobrodošlicu.
Dopustimo ljudima da odluče i preuzmu odgovornosti i suoče se s posljedicama koje iz toga proizlaze!
Može se dogoditi da će većina ljudi koja živi u kršćanskoj zemlji danas promijeniti svoju vjeru sutra.
To bi bilo vrlo žalosno, ali ja bih poštivao njihov izbor. I država bi također trebala poštivati njihov izbor.
Bert B. Beach je pisao: “Moramo upamtiti da izvorna vjera postoji zahvaljujući Božjoj volji i podršci vjernika.”
Osnovno u što treba biti uvjeren jest da su ljudska bića osobe sposobne donositi svoje odluke u skladu s nalogom njihove vlastite savjesti.
Oni jednostavno nisu ovce.
Nijedna organizacija, uključujući i vjerske organizacije, ne može reći: “Ova skupina pripada nama.”
Ljudi nisu nešto poput imanja, crkve ili neke organizacije.
Rod vjerske slobode
Sjedinjene Američke Države su zemlja s najvećim stupnjem vjerske slobode na svijetu. To je i zemlja s najviše vjerski orijentiranih nacija na svijetu. U Sjevernoj Americi, dakle, gdje je crkva odvojena od države, 45% stanovništva prisustvuje vjerskim službama svakog tjedna.
Ali, unatoč tome, vjerska sloboda je lomljiva roba i u Americi, kao što je to slučaj u bilo kojoj zemlji. Mi to možemo izgubiti. Potreba za nacionalnom sigurnošću može uzrokovati ograničenja, a potom i ukidanje vjerske slobode.
Ellen G. White je pisala: “Mi ne vršimo Božju volju ako mirno sjedimo i ništa ne poduzimamo da sačuvamo slobodu savjesti.” (Testimonies for the Church, sv. 5, 714)
Što trebamo učiniti kako bismo odbacili ravnodušnost ili netrpeljivost i unaprijedili i zaštitili vjersku slobodu?
Držite vjersku slobodu visoko na nacionalnom dnevnom redu.
Budite sigurni da vlasti nisu zaboravile tu važnu slobodu.
Budite na oprezu i djelujte kad je ta sloboda ugrožena.
Unaprijedite i promičite vjersku slobodu u svojoj mjesnoj crkvi i na svojem radnom mjestu.
Ohrabrite i podupirite rad IRLA-e, organizacije za zaštitu vjerske slobode, koja je prepoznata kao jedna od najistaknutijih takvih organizacija u svijetu1.
Poduprite časopis o vjerskoj slobodi Liberty (Sloboda, u Hrvatskoj imamo Vjersku slobodu)
Molite se za one koji su progonjeni i pomognite nam kad organiziramo akcije njihovog spašavanja.
Odbacite ravnodušnost.
Odbacite netrpeljivost.
Stojte uz vjersku slobodu.
Pozvani smo da budemo narod iz biblijskog proročanstva, veleposlanici Božje ljubavi, Isusovi učenici:
Sin čovječji nije došao da pogubi ljudske živote, nego da se svijet spasi kroza nj.
Dr. John Graz, tajnik IRLA-e
1 IRLA = International Religious Liberty Association — Međunarodne organizacije za vjersku slobodu