Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 49”.
1 Čujte me, otoci, i poslušajte puci daleki! Gospod me pozvao od utrobe, od krila moje matere spomenuo se imena mojega. 2 I usta mi je načinio kao oštar mač, sakrio me u sjenu ruke svoje; i glatku je strijelu od mene načinio, sakrio me u tobolcu svojemu. 3 I rekao mi: »Ti si moj sluga, Izraele, u kojemu ću se proslaviti.« 4 A ja rekoh: »Zalud sam se mučio, nizašto i uprazno potrošio snagu svoju. Ipak, u Gospoda je pravda moja, i plaća moja u Boga mojega.« 5 A sada govori Gospod, koji me od utrobe sazdao da mu budem sluga, da mu dovedem natrag Jakova kako bi se Izrael sabrao k njemu (jer ja se proslavih u očima Gospodnjim i Bog moj bijaše mi snaga). 6 I reče: »Malo je da mi budeš sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš zaštićenike Izraelove, nego ću te postaviti za svjetlo poganima da budeš moje spasenje do nakraj zemlje.« 7 Ovako veli Gospod, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onomu kojega čovjek prezire, onomu nad kojim se narod gnuša, sluzi vladarā: »Kraljevi će vidjeti i ustati, a knezovi će se pokloniti, poradi Gospoda koji je vjeran i Sveca Izraelova koji te izabrao.« 8 Ovako veli Gospod: »U vrijeme pogodno uslišah te i u dan spasenja pomogoh ti; i čuvat ću te i postaviti te za savez puku, da podignem zemlju, da razdijelim opustjelu baštinu; 9 Reći ćeš sužnjima: ‘Izađite!’, a onima koji su u tami: ‘Pokažite se!’ Oni će pȃsti duž putova, i paša će im biti po svim goletima. 10 Neće gladovati ni žeđati, niti će ih moriti žega i sunce, jer će ih voditi onaj koji im je milosrdan i dovesti ih na izvore vodne. 11 A ja ću sve svoje gore načiniti putem, i ceste će se moje povisiti. 12 Gle, ovi će doći izdaleka; i gle, ovi će doći sa sjevera i sa zapada, a oni iz zemlje sinimske.« 13 Kličite, nebesa, i veseli se, zemljo, i podvikujte, gore, od radosti! Jer Gospod tješi puk svoj i milosrdan je svojim nevoljnicima. 14 Ali Sion reče: »Ostavio me Gospod i zaboravio me Gospodin.« 15 »Može li žena dojenče svoje zaboraviti, ne sažaliti se nad čedom utrobe svoje? Ovi bi i mogli zaboraviti, ali ja tebe zaboravit’ neću. 16 Gle, u dlanove sam te urezao, zidine tvoje preda mnom su svagda. 17 Sinovi tvoji žure, tvoji rušitelji i pustošitelji tvoji odlaze od tebe. 18 Podigni oči svoje i pogledaj uokolo: svi oni se skupljaju i dolaze k tebi. Tako ja živ bio«, izjavljuje Gospod, »zacijelo ćeš se svima njima zaodjenuti ko nakitom i vezati ih na se ko nevjesta. 19 Jer tvoje razvaline i tvoje pustoline i tvoja porušena zemlja zacijelo će sad biti pretijesna za žitelje kad se udalje oni koji te proždirahu. 20 Djeca koje si bila lišena opet će na tvoje uši reći: ‘Pretijesno mi je ovo mjesto. Makni mi se da se mogu nastaniti.’ 21 Tada ćeš reći u srcu svojemu: ‘Tko mi izrodi sve ove? Ta ja sam bila bez djece i bila sam napuštena, prognana i odbačena. I tko othrani sve ove? Ja, eto, ostadoh sama, no ovi — gdje li su oni bili?’« 22 Ovako veli Gospodin Gospod: »Evo, podignut ću ruku svoju k narodima i k pucima svoj uspraviti stijeg; i donijet će sinove tvoje u naručju, a kćeri će tvoje na ramenima nositi. 23 I kraljevi će biti tvoji skrbnici, a kneginje njihove bit će ti dojilje. Klanjat će ti se licem do zemlje i lizat će prašinu s nogu tvojih. Tada ćeš znati da sam ja Gospod; koji na me čekaju, postidjet’ se neće.« 24 Može li plijen biti oduzet junaku ili sužanj pravednikov biti oslobođen? 25 Jer ovako veli Gospod: »Bit će oduzet i sužanj junaku, i plijen silnika bit će oslobođen. Jer ja ću se parbiti s onim tko se s tobom parbi, i sinove tvoje ja ću spasiti. 26 A one koji te zlostavljaju njihovim ću mesom nahraniti, i svojom će se krvlju kao moštom opiti. I spoznat će svako tijelo da sam ja, Gospod, tvoj spasitelj i otkupitelj tvoj, Moćnik Jakovljev.«