„K’o palma cvate pravednik i raste ko cedar libanonski.“ (Psalam 92,13)
„On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi.“ (Psalam 1,3)
Ovi tekstovi opisuju sretan položaj muškarca ili žene čija je duša ukorijenjena i utemeljena u Kristu. Međutim, uvijek postoji opasnost da čovjek bude zadovoljan površnim radom; uvijek postoji opasnost da se duša ne usidri u Bogu, već da zadovoljno pluta amo-tamo kao žrtva Sotoninih kušnji.
Jeste li počeli uviđati nedostatke svojeg karaktera? Nemojte se osjećati bespomoćni i obeshrabreni. Gledajte na Isusa koji poznaje svaku vašu slabost, koji vas sažalijeva zbog svakog vašeg nedostatka… Nije nikakva sramota priznati svoje grijehe i odbaciti ih. Sramota počiva na onima koji znaju svoje grijehe, ali nastavljaju griješiti i žaloste dragog Spasitelja svojim pogrešnim putovima. Poznavanje svojih mana treba mnogo više cijeniti od sretnog uzleta osjećaja, jer je to dokaz da Božji Duh radi u nama i da su anđeli oko nas. …
U dubokoj skrušenosti zbog grijeha dođite do podnožja križa i tamo ostavite svoje terete. Pokažite kajanje pred Bogom jer ste prekršili Njegov Zakon, pokažite i vjeru u našega Gospodina Isusa Krista da će vam oprostiti vaše prijestupe i pomiriti vas s Ocem. Vjerujte u ono što je Bog rekao; uzmite k srcu Njegova obećanja! …
Zamislite umornog putnika koji korača preko vrelog pustinjskog pijeska bez ikakvog zaklona koji bi ga zaštitio od užarenih sunčevih zraka. Njegova zaliha vode je potrošena i on nema ničega čime bi ugasio svoju goruću žeđ. Jezik mu je natekao; tetura kao da je pijan. Dok misli da je to kraj i da će propasti u strašnoj pustinji, pred duhovnim očima prolaze mu slike doma i prijatelja. Iznenada, oni se pojavljuju pred njim i radosno uzvikuju. U daljini, uzdižući se iznad suhe pjeskovite pustoši, vidi se palmovo stablo, zeleno i bujno. …
I kao što palmovo stablo, crpeći hranu iz izvora žive vode, postaje zeleno i bujno usred pustinje, tako i kršćanin može crpsti iz bogate riznice milosti s izvora Božje ljubavi i voditi umorne duše koje su pune nemira i gotove da propadnu u pustinji grijeha, prema onim vodama iz kojih mogu piti i živjeti. (Signs of the Times, 26. lipnja 1884.)