Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Izaija 64”.
1 O, kad bi razdro nebesa da siđeš, gore bi se zatresle od prisuća tvojega 2 (kao kad oganj suho granje zapali, kao kad oganj vodu zakuha), da ime svoje obznaniš svojim protivnicima, da zadrhte narodi od prisuća tvoga! 3 Kad si činio strahotna djela kojima se nismo nadali, silazio si i gore su se tresle od prisuća tvojega. 4 Jer odvijeka se nije čulo niti se ušima slušalo niti je koje oko vidjelo ijednoga boga osim tebe koji bi takvo što učinio onomu koji na nj čeka. 5 Zauzimaš se za onoga koji se raduje i čini pravdu, koji se spominje tebe na putima tvojim. Ti si se, evo, rasrdio što smo sagriješili i u tim grijesima zadugo ostali; hoćemo li se spasiti? 6 Tako svi mi postadosmo kao nečist, i sva naša pravednost kao prljava haljina; i svi mi otpadosmo kao lišće, i bezakonja naša kao vjetar nas odnose. 7 I nema nikoga da tvoje ime zazove, koji bi se podigao da se drži tebe. Jer ti si sakrio lice svoje od nas i satro nas zbog bezakonja naših. 8 Ali sad, Gospode, ti si naš otac; mi smo glina, a ti si naš lončar. Ta svi smo mi djelo ruku tvojih. 9 Ne srdi se, Gospode, tako žestoko i bezakonja se ne spominji dovijeka. Evo, pogledaj sad — svi smo mi puk tvoj. 10 Tvoji sveti gradovi postadoše pustinja; Sion posta pustinja, Jeruzalem pustara. 11 Naš sveti i prekrasni naš Dom, u kojem su oci naši slavili tebe, ognjem izgori, i sve naše skupocjenosti postadoše razvaline. 12 Zar ćeš se, Gospode, na sve to suzdržati, zar ćeš šutjeti i pritiskati nas tako žestoko?