Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 6”.
1 »Umaknite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema; i zatrubite u trubu u Tekoi i na Bet Ha-Keremu podignite znak. Jer sa sjevera zlo se javlja i propast velika. 2 Prispodobio bih kćer sionsku s ljupkom i nježnom ženom. 3 K njoj će dolaziti pastiri sa svojim stadima; šatore će oko nje razapeti, svaki će pȃsti na svojemu dijelu. 4 Pripravite se za boj protiv nje. Ustanite, da navalimo u podne. Jao nama, jer dan zamaknu, jer se istegnuše sjene večernje. 5Ustanite, da navalimo noću i porušimo palače njezine.« 6 Jer ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Oborite stabla i podignite nasip oko Jeruzalema. Taj će grad biti kažnjen; u njemu je sve samo tlačenje. 7 Kako studenac šiklja vodu svoju, tako on šiklja svoje zlo. U njemu se čuje nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane. 8 Popravi se, Jeruzaleme, da se duša moja ne otuđi od tebe, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu.« 9 Ovako veli Gospod Nad Vojskama: »Temeljito će popabirčiti ostatak Izraelov — kao lozu. Stavi ruku svoju kao berač među loznice.« 10 Komu da govorim i koga da opomenem da bi poslušali? Gle, uho im je neobrezano i ne mogu čuti. Eto, riječ Gospodnja postade im porugom, ne uživaju u njoj. 11 A ja sam pun srdžbe Gospodnje, iznemogoh susprežući se. »Izlij je po djeci na ulici i na skup mladića što su zajedno. Jer bit će zahvaćeni i čovjek i žena, starac i onaj koji se naužio dana. 12 A njihove kuće prenijet će se drugima, zajedno s poljima i ženama. Jer ja ću ispružiti ruku svoju na stanovnike ove zemlje«, riječ je Gospodnja. 13 »Jer od najmanjega od njih pa do najvećega među njima svatko gramzi za dobitkom; i od proroka pa do svećenika svatko čini laž. 14 I olako liječe ranu puka mojega govoreći: ‘Mir! Mir!’ — a mira nema. 15 Jesu li se zastidjeli kad počiniše gnusobu? Niti se imalo postidješe niti znaju za sram. Zato će popadati s onima što padaju, srušit će se u vrijeme kad ih pohodim«, veli Gospod. 16 Ovako veli Gospod: »Stanite na putove i vidite; i upitajte za vjekovne staze, koji je put dobar, pa njime pođite — i naći ćete spokoj dušama svojim. Al’ oni rekoše: ‘Ne idemo.’ 17 Postavih vam i stražare: ‘Pazite na glas trube.’ Al’ oni rekoše: ‘Nećemo paziti.’ 18 Zato čujte, narodi, i spoznaj, zajednico što si među njima! 19 Čuj, zemljo! Ja ću, evo, dovesti zlo na ovaj puk, plod njihovih namisli, jer nisu slušali riječi moje ni Zakon moj, nego ga odbaciše. 20 Što će mi tamjan što dolazi iz Šebe i slatka trska iz daleke zemlje? Vaše paljenice nisu mi po volji i žrtve vaše nisu mi mile.« 21 Zato ovako veli Gospod: »Ja ću, evo, postaviti prepreke ovomu puku, i o njih će se spoticati zajedno oci i sinovi. Ginut će susjed i prijatelj njegov.« 22 Ovako veli Gospod: »Evo, dolazi puk iz sjeverne zemlje, i narod veliki diže se s krajeva zemaljskih. 23 Nosit će lȗk i sulicu, okrutni su oni i nemilosrdni. Glas njihov kao more huči. I jašu na konjima, poredani kao ljudi za boj protiv tebe, kćeri sionska.« 24 Čuli smo glas o njima; ruke nam klonuše. Obuze nas tjeskoba, bol kao u rodilje. 25 Ne izlazite u polje i ne idite putem, jer mač neprijateljev i strah vrebaju odasvud. 26 Kćeri puka mojega, pripaši kostrijet i valjaj se u pepelu; žaluj kao za jedincem, gorkom jadikovkom. Jer doći će nenadano pustošnik na nas. 27 »Postavio sam te za ispitivača i utvrdu među pukom mojim, da spoznaš i ispitaš njihov put. 28 Svi su oni zagriženi buntovnici koji hode s klevetnicima. Svi su oni mjed i željezo, svi su oni pokvareni. 29 Mijeh se žari, vatra proždire olovo; uzalud ljevač pročišćava, jer zli se ne daju izlučiti. 30 Zvat će ih „srebro odbačeno”, jer ih Gospod odbaci.«