Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Jeremija 38”.
1 Šefatja, sin Matanov, i Gedalija, sin Pašhurov, i Jukal, sin Šelemjin, i Pašhur, sin Malkijin, čuše tada riječi što ih je Jeremija kazivao svemu puku govoreći: 2 »Ovako veli Gospod: ‘Tko ostane u ovome gradu, poginut će od mača, gladi i kuge, a tko izađe pred Kaldejce, živjet će; i život njegov ostat će mu kao plijen, i živjet će.’ 3 Ovako veli Gospod: ‘Ovaj će grad sigurno biti predan u ruke vojske kralja babilonskoga, i on će ga zauzeti.’« 4 Tada knezovi rekoše kralju: »Neka se sad ovoga čovjeka pogubi; jer on je doista obeskrijepio ruke ratnika koji su ostali u ovome gradu i ruke svega puka govoreći im takve riječi. Ta ovaj čovjek ne traži dobrobit za ovaj puk, nego nesreću. 5 Nato kralj Cidkija reče: »Eno ga, u vašim je rukama. Kralj ionako ne može ništa protiv vas.« 6 Tada uhvatiše Jeremiju i baciše ga u nakapnicu Malkije, sina Hamelekova, koja bijaše u tamničkom dvorištu, pa Jeremiju spustiše na užetima. Ali u nakapnici nije bilo vode, nego samo glib, te Jeremija propade u taj glib. 7 Ali Ebed-Melek Etiopljanin, jedan od uškopljenikā (a on bijaše u kraljevu dvoru), doču da su Jeremiju bacili u nakapnicu dok je kralj sjedio na Benjaminovim dverima. 8 Tada Ebed-Melek izađe iz kraljeva dvora te prozbori kralju govoreći: 9 »Gospodaru moj, kralju, zlo postupiše ovi ljudi u svemu što učiniše proroku Jeremiji koga su bacili u nakapnicu; jer na onom mjestu gdje on jest umrijet će od gladi, budući da više nema kruha u gradu. 10 Nato kralj zapovjedi Ebed-Meleku Etiopljaninu govoreći: »Uzmi odavde sa sobom tridesetoricu ljudi pa izvuci proroka Jeremiju iz nakapnice prije nego umre.« 11 I Ebed-Melek uze sa sobom ljude pa uđe u kraljev dvor, pod riznicu; i uze odande iznošenih prnja i iznošenih dronjaka, pa ih na užadi spusti Jeremiji u nakapnicu. 12 Tada Ebed-Melek Etiopljanin reče Jeremiji: »Podmetni sad ove iznošene prnje i dronjke pod svoje pazuhe, ispod užadi.« I Jeremija učini tako. 13 I izvukoše Jeremiju na užetima i izvadiše ga iz nakapnice. I Jeremija osta u tamničkom dvorištu. 14 Potom kralj Cidkija posla po proroka Jeremiju i dovede ga k sebi na treći ulaz što vodi u Dom Gospodnji. I reče kralj Jeremiji: »Ja bih te nešto upitao, nemoj mi ništa zatajiti.« 15 Nato Jeremija reče Cidkiji: »Ako ti kažem, nećeš li me zacijelo pogubiti? Ako te pak svjetujem, nećeš me poslušati.« 16 Tada se kralj Cidkija potajno zakle Jeremiji govoreći: »Tako živ bio Gospod, koji nam je stvorio ovu dušu, neću te pogubiti i neću te predati u ruke ovih ljudi koji traže tvoj život.« 17 Nato Jeremija reče Cidkiji: »Ovako veli Gospod, Bog Nad Vojskama, Bog Izraelov: ‘Ako doista izađeš pred knezove kralja babilonskoga, onda će živjeti duša tvoja, a ovaj grad neće biti ognjem spaljen. Živjet ćeš i ti i dom tvoj. 18 Ako pak ne izađeš pred knezove kralja babilonskoga, onda će ovaj grad biti predan u ruke Kaldejaca; i oni će ga ognjem spaliti, a ti nećeš uteći iz ruke njihove.’« 19 A kralj Cidkija reče Jeremiji: »Ja se plašim Židova koji su prebjegli Kaldejcima, da me ne predaju u njihove ruke pa me ovi stanu zlostavljati.« 20 Ali Jeremija reče: »Neće te predati. Poslušaj sad glas Gospodnji kojim sam ti ja govorio; i bit će ti dobro, i živjet će duša tvoja. 21 Ali ako ti odbiješ izaći, ovo je riječ što mi je Gospod pokaza: 22 i gle, sve žene koje su ostale u dvoru kralja Judina bit će odvedene knezovima kralja babilonskoga; i gle, reći će one: ‘Zaveli te i svladali te prijatelji tvoji; noge ti u blato utonuše, a oni se vrnuše nazad.’ 23 I sve tvoje žene i djecu tvoju odvest će Kaldejcima. Ni ti nećeš uteći iz ruke njihove, nego ćeš dopasti u ruke kralja babilonskoga, a grad ovaj bit će ognjem spaljen.« 24 Tada Cidkija reče Jeremiji: »Neka nitko ne sazna za ove riječi, pa nećeš poginuti. 25 Ako pak knezovi dočuju da sam s tobom razgovarao pa dođu k tebi i reknu ti: ‘Kaži nam sad što si ti govorio kralju, a što je kralj tebi govorio. Nemoj nam ništa zatajiti pa te nećemo pogubiti’, 26 ti onda njima reci: ‘Ja sam pred kraljem iznio prošnju svoju da me ne vraća u kuću Jonatanovu da ondje umrem.’« 27 I dođoše svi knezovi k Jeremiji te ga ispitivahu; a on im kaza sve one riječi kako mu bijaše zapovjedio kralj. Tada ga se okaniše, jer se ništa nije pročulo o onom razgovoru. 28 Tako Jeremija ostade u tamničkom dvorištu sve do dana kad Jeruzalem bȋ osvojen. I kad je Jeruzalem bio osvojen, on bijaše ondje.