„… i kako ste se obratili od idola k Bogu, i da čekate njegova Sina s nebesa, koga uskrisi od mrtvih. Isusa, našega osloboditelja od srdžbe koja će doći.“ (1. Solunjanima 1,9.10)
Živa Crkva bit će Crkva koja radi. Praktično kršćanstvo dovest će do pojave ozbiljnih radnika na unapređenju istine. … Mi čeznemo za tim da se u Crkvi pokaže istinski kršćanski karakter. Želimo da u njezinim vjernicima ne bude nemarnog duha, punog nepoštovanja; mi iskreno želimo da oni shvate svoje visoko zvanje u Kristu Isusu. Neki koji ispovijedaju Krista nastoje živjeti i postupati tako da njihova vjera utječe na moralno dostojne ljude kako bi bili pokrenuti da prihvate istinu. Međutim, ima i mnogo onih koji ne osjećaju nikakvu odgovornost da makar samo svoju dušu održe u Božjoj ljubavi i koji su, umjesto da budu na blagoslov drugima svojim utjecajem, samo teret onima koji bi radili i bdjeli i molili se.
Oni koji u skrušenosti uma nastoje uzdići Kristovu istinu svojim uzornim ponašanjem prikazani su u Božjoj riječi kao fino zlato, dok su oni čija je osnovna težnja i nastojanje da istaknu sebe opisani kao praporac koji zveči i zvono koje zvoni. …
Pozivamo one koji su se povezali s Bogom da se ozbiljno i s vjerom mole za očišćenje Crkve i da se ne zaustave na tome, već da rade isto onako kao što se mole. Sadašnje vrijeme traži muškarce i žene koji imaju moralnu čvrstinu namjere, muškarce i žene koji neće dopustiti da ih oblikuje ili podjarmi bilo koji neposvećeni utjecaj. …
Nijedan muškarac ili žena ne može uspjeti u službi Bogu ako ne posveti cijelu svoju dušu službi smatrajući sve drugo gubitkom osim poznavanja Krista. Oni koji se ustručavaju, koji odbijaju dati sve što imaju, ne mogu biti Kristovi učenici, a još manje Njegovi suradnici. Posvećenje mora biti potpuno.
Isus je otišao pripremiti stanove za one koji su budni i čekaju Njegov dolazak. Tamo će se oni sresti s neporočnim anđelima i otkupljenim mnoštvom i pridružit će im se svojim pjesmama hvale i pobjede. Tamo će Spasiteljeva ljubav okruživati Njegov narod, a Božji grad blistat će svjetlošću Njegovog lica – grad čiji su zidovi, veliki i visoki, ukrašeni svim vrstama dragog kamenja, čija su vrata biserna, a ulice od čistog zlata iako izgledaju kao prozirno staklo. (Review and Herald, 3. lipnja 1880.)