Ezekiel 14

Vjerujte Njegovim prorocima Biblija 8. 04. 2024.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 14”.

1 Potom dođoše k meni neki od starješina Izraelovih i sjedoše preda me. 2 I dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 3»Sine čovječji, ovi ljudi u srca svoja postaviše svoje kumire, i ono što ih potiče na bezakonje metnuše ispred lica svojega. Zar da im uopće dam da me traže? 4 Zato im prozbori i reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Svaki čovjek iz doma Izraelova koji je u srce svoje postavio svoje kumire, i ono što ga potiče na bezakonje metnuo ispred lica svojega, a dolazi k proroku, ja, Gospod, odgovorit ću onomu koji dolazi prema mnoštvu njegovih kumira, 5 da bih dohvatio srce doma Izraelova; jer svi oni zastraniše od mene kumirima svojim.’ 6 Stoga reci domu Izraelovu: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Obratite se i odvratite se od kumira svojih; i odvratite lica svoja od svih svojih gnusoba. 7 Jer svaki čovjek iz doma Izraelova ili od pridošlica što borave u Izraelu koji se odvoji od mene i u srce svoje postavi svoje kumire, i ono što ga potiče na bezakonje metne ispred lica svojega, pa dođe k proroku da u njega traži od mene, ja, Gospod, sȃm ću mu odgovoriti. 8 I upravit ću lice svoje protiv tog čovjeka i postaviti ga kao znak i uzrečicu; i istrijebit ću ga isred puka svojega. Tako ćete spoznati da sam ja Gospod. 9 No ako prorok bude zaveden kad govori riječ, ja, Gospod, zavedoh toga proroka; i ispružit ću na nj ruku svoju, i istrijebit ću ga isred svojega puka Izraela. 10 I snosit će obojica svoje bezakonje: kakvo je bezakonje onoga koji traži, takvo je i bezakonje proroka, 11 da dom Izraelov više ne zastranjuje od mene i da se više ne onečišćuje svim prijestupima svojim; nego će oni biti moj puk, a ja ću njima biti Bog’, riječ je Gospodina Gospoda.« 12 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 13 »Sine čovječji, kad koja zemlja zgriješi protiv mene teško se iznevjerivši, a ja ispružim na nju ruku svoju i prekinem joj opskrbu kruhom te pustim na nju glad i istrijebim joj ljude i stoku, 14 ostanu li u njoj ova tri čovjeka — Noa, Daniel i Job — oni će svojom pravednošću dušu svoju izbaviti«, riječ je Gospodina Gospoda. 15 »Ako pustim divlje zvijeri da prođu kroza zemlju i ostave je bez djece te postane pusta, da nitko zbog zvijerī više njome ne prolazi, 16 ostanu li u njoj ta tri čovjeka, tako ja živ bio,« riječ je Gospodina Gospoda, »oni neće izbaviti ni sinova ni kćeri; samo će oni biti izbavljeni, a zemlja će biti pusta. 17 Ili, ako dovedem mač na tu zemlju i reknem: ‘Maču, prođi kroza zemlju da joj istrijebim ljude i stoku’, 18 ostanu li u njoj ta tri čovjeka, tako ja živ bio,« riječ je Gospodina Gospoda, »oni neće izbaviti ni sinove ni kćeri, nego će samo oni biti izbavljeni. 19 Ili, ako pošaljem kugu na tu zemlju te izlijem u krvi jarost svoju na nju da joj istrijebim ljude i stoku, 20 ostanu li u njoj Noa, Daniel i Job, tako ja živ bio«, riječ je Gospodina Gospoda, »oni neće izbaviti ni sina ni kćer; svojom će pravednošću izbaviti duše svoje.« 21 Jer ovako veli Gospodin Gospod: »A kamoli kad pustim svoja četiri strašna suda na Jeruzalem — mač i glad i divlje zvijeri i kugu — da mu istrijebim ljude i stoku. 22 I gle, u njemu će preostati ostatak koji će biti odveden — sinovi i kćeri. Oni će, evo, doći k vama, i vi ćete vidjeti njihov put i djela njihova. I utješit ćete se za zlo što sam ga doveo na Jeruzalem, za sve što sam doveo na nj. 23 I utješit će vas kad budete vidjeli njihove putove i djela njihova. I spoznat ćete da sve što sam učinio u njemu nisam učinio bez razloga«, riječ je Gospodina Gospoda.