Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ezekiel 24”.
1 Potom — godine devete, desetoga mjeseca, desetoga dana u mjesecu — dođe meni riječ Gospodnja govoreći: 2»Sine čovječji, zapiši sebi ime dana, baš ovoga dana; kralj babilonski navali na Jeruzalem baš na ovaj dan. 3 I iznesi prispodobu ovom buntovničkom domu i reci im: ‘Ovako veli Gospodin Gospod: Pristavi lonac, pristavi pa nalij i vode u nj. 4 Skupi u nj komade, svaki dobar komad, stegno i pleće. Napuni ga najbiranijim kostima. 5 Uzmi najbiranije od stada pa naloži i kosti ispod njega; dobro zakuhaj, neka se i kosti njegove skuhaju u njemu.’« 6Ovako dakle veli Gospodin Gospod: »Jao gradu krvničkom, loncu na kojem je hrđa njegova i s kojega hrđa njegova ne silazi! Izvadi iz njega komad po komad ne bacajući za njih ždrijeb. 7 Jer krv je njegova sred njega, na golu je stijenu metnu; nije je izlio na zemlju gdje bi je prekrila prašina. 8 Da se jarost raspali, da se izvrši osveta, krv sam njegovu na golu stijenu stavio kako ne bi bila prekrivena.« 9 Stoga ovako veli Gospodin Gospod: »Jao gradu krvničkom! I ja ću veliku lomaču naložiti! 10 Nanesi drva, potpali vatru, skuhaj meso i primiješaj začina, a kosti neka se spale. 11 Onda ga prazna metni na njegovo ugljevlje da se mjed njegova ugrije i sažeže, i da se nečistoća njegova rastopi u njemu kako bi se hrđa uništila. 12 Lažima se izmorio, al’ velika hrđa njegova s njega ne silazi. U oganj će hrđa njegova! 13 U tvojoj je nečistoći bestidnost. Jer ja sam te čistio, ali ti se ne očisti; od nečistoće svoje više se nećeš očistiti dok ne pustim da jarost moja počine na tebi. 14 Ja, Gospod, rekoh. Doći će, i izvršit ću, neću odustati i neću se sažaliti niti ću se pokajati. Sudit će ti po tvojim putovima i po djelima tvojim«, riječ je Gospodina Gospoda. 15 I dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 16 »Sine čovječji, ja ću ti, evo, jednim udarcem oduzeti želju tvojih očiju. Ali ti ne nariči i ne plači i ne roni suze svoje. 17 Jecaj tiho, ne žaluj za mrtvima. Povij povez oko glave svoje i obuću svoju obuj si na noge; i brkove ne prekrivaj, i ne jedi kruha ljudskog.« 18 Ujutro tako prozborih puku, a uvečer mi žena umrije; i učinih izjutra kako mi bijaše zapovjeđeno. 19 A puk mi reče: »Nećeš li nam kazati što za nas znači to što ti činiš?« 20 Tada im rekoh: »Dođe mi riječ Gospodnja govoreći: 21 ‘Reci domu Izraelovu: Ovako veli Gospodin Gospod: Ja ću, evo, oskvrnuti svoje Svetište, ponos vaše snage, želju vaših očiju i čežnju duše vaše, a vaši sinovi i kćeri vaše koje ostaviste od mača će pasti. 22 Tada ćete učiniti kao što sam ja učinio: nećete prekrivati brkove niti ćete jesti kruha ljudskog. 23 I povezi će vaši biti na vašim glavama, a obuća vaša na vašim nogama. Nećete naricati niti ćete plakati, nego ćete trunuti zbog svojih bezakonja i jadati se jedan drugomu. 24Tako će vam Ezekiel biti znak: sve kako je on činio, i vi ćete činiti. I kad to dođe, spoznat ćete da sam ja Gospodin Gospod.’ 25 A ti, sine čovječji, neće li u dan kad im oduzmem tvrđavu njihovu, radost slave njihove, želju njihovih očiju i težnju duše njihove, sinove njihove i kćeri njihove; 26 neće li u taj dan onaj koji pobjegne doći k tebi da ti to dojavi na tvoje uši? 27 U taj će se dan tvoja usta otvoriti onomu koji pobjegne, i ti ćeš progovoriti te nećeš više biti nijem. Tako ćeš im biti znak, i oni će spoznati da sam ja Gospod.«