Most nad ponorom

“Ja sam put, istina i život — reče mu Isus. — Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.” (Ivan 14,6)
Kad je Isus rekao: “Ja sam put, istina i život,” izgovorio je vrlo značajnu istinu. Čovjekovi grijesi odvojili su Zemlju od Neba i smrtnog čovjeka od besmrtnog Boga. Kao što je otok odvojen od kontinenta, tako je i Zemlja odsječena od Neba, a između čovjeka i Boga ispriječio se duboki ponor. Isus je premostio taj ponor i napravio put kojim čovjek može doći do Boga. Onaj tko nema duhovno svjetlo ne vidi put, nema nadu i ljudi izmišljaju svoje vlastite teorije o životu. … Ali Isus je jedino ime između svih ljudi kojim se oni mogu spasiti. Preko ponora koji je grijeh napravio dolaze Njegove riječi: “Ja sam put, istina i život.” … Čovjek se može opravdati jedino ako se pozove na Kristovu pravednost. Čovjek se besplatno opravdava Božjom milošću po vjeri, a ne djelima, da se nitko ne bi hvalio. Spasenje je Božji dar u Isusu Kristu našem Gospodinu. … Nakon što je neprijatelj naveo Adama i Evu na grijeh, veza između Neba i Zemlje bila je prekinuta i da nije bilo Krista, put do Neba nikada ne bi bio poznat paloj vrsti. … Krist je tajanstvene ljestve čija osnova leži na Zemlji, a najviše prečke dosežu prijestolje Vječnoga. Adamova djeca nisu ostavljena napuštena i otuđena od Boga jer zahvaljujući Kristovoj pravednosti, mi imamo pristup Ocu. “Tko uđe,” kaže Krist, “kroza me spasit će se; on će ulaziti i izlaziti i pašu nalaziti” (Ivan 10,9). Neka se Zemlja veseli, neka se stanovnici svijeta raduju jer je Krist premostio ponor koji je napravio grijeh i tako povezao Zemlju i Nebo. Širok put nije za one koje je Gospodin otkupio. Umorni i natovareni mogu Mu doći i naći odmor za svoju dušu. Putnici mogu putovati prema stanovima koje je On otišao pripremiti za one koji Ga ljube. (Review and Herald, 11. studenoga 1890.)