Život s kojim se ne treba igrati

“Prema tome, svaki će od nas dati Bogu račun sam za se.” (Rimljanima 14,12)
Kao bića koja je Bog blagoslovio razumom, umom i prosuđivanjem, svi mi trebamo priznati svoju odgovornost prema Bogu. Život koji nam je On dao sveta je odgovornost i ne treba se igrati ni s jednim trenutkom, jer ćemo se ponovno susresti s njim u zapisima na sudu. U nebeskim knjigama naš je život točno prikazan kao na fotografiji. Ne samo da smo odgovorni za ono što smo učinili, nego i za ono što smo ostavili nedovršeno. Mi smo odgovorni za naš nerazvijeni karakter, neiskorištene prilike. … Ljubav prema sebičnom ljenčarenju, ljubav prema zadovoljstvu, samopouzdanje i samouzvisivanje sprečavaju nas da naučimo dragocjene životne pouke u Kristovoj školi. Dužnost je kršćanina da ne dopusti sredini i okolnostima da ga oblikuju, nego da živi iznad okolnosti oblikujući svoj karakter prema božanskom Uzoru. On treba biti vjeran na svakom mjestu. On treba vjerno vršiti svoju dužnost koristeći se prilikama koje mu daje Bog, čineći najviše što može sa svojim sposobnostima. … Ako prebivate u Kristu učeći u Njegovoj školi, nećete biti nepristojni, neiskreni ili nevjerni. Kristov križ u korijenu siječe sve nečiste strasti i djela. Bez obzira na narav vašeg posla, vi ćete u svoj rad unositi Kristova načela i poistovjetiti se sa zadatkom koji vam je povjeren. Vaš cilj bit će usklađen s ciljem vašeg poslodavca. Ako ste plaćeni za vrijeme koje provedete na poslu, shvatit ćete da radno vrijeme nije vaše, nego da pripada onome tko vas plaća za njega. Ako ste nepažljivi i nemarni, trošite materijal, gubite vrijeme, niste vrijedni i marljivi, zabilježeni ste u nebeskim knjigama kao nevjerni sluga. … Vjernost, ekonomičnost, skrbnost i temeljitost trebale bi opisivati svaki vaš rad. … “Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj. Tko je nevjeran u najmanjoj stvari, nevjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10) (Review and Herald, 22. rujna 1891.)