Naš savršeni Uzor

“‘A vi — reče im — za koga me držite?’ ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga!’ odgovori mu Šimun Petar.” (Matej 16,15.16)
U ljudskim očima Krist je bio samo čovjek, a ipak je bio savršeni čovjek. U svojoj ljudskoj naravi bio je utjelovljenje božanskog karaktera. Bog je utjelovio svoje vlastite osobine u svojeg Sina — svoju silu, mudrost, dobrotu, čistoću, istinoljubivost, duhovnost i blagonaklonost. U Njemu, iako je bio čovjek, prebivalo je sve savršenstvo karaktera, sva božanska izvrsnost. I na zahtjev Njegovog učenika: “Gospodine, pokaži nam oca i dosta nam je”, On je mogao odgovoriti: “Toliko sam vremena s vama — odgovori mu Isus — i ti me Filipe, nisi upoznao? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Pa kako ti veliš: ‘Pokaži nam Oca!’ Ja i Otac jedno smo.” (Ivan 14,8.9; 10,30) … Snažna primjedba koju su farizeji imali protiv Isusa bila je: “Što se praviš Bogom, iako si samo čovjek” (Ivan 10,33), i zbog ovog razloga htjeli su Ga kamenovati. Krist se nije ispričao zbog ove navodne pretpostavke koju je izrekao. On nije rekao svojim tužiteljima: “Niste me razumjeli; ja nisam Bog.” Prikazao je Boga u svojem ljudskom obličju. Ipak, bio je najponizniji od svih proroka i u svojem je životu očitovao istinu da što je savršeniji karakter ljudskih bića, to će ona biti jednostavnija i poniznija jer postaju dionici božanske naravi. … Stoljeća koja su prošla otkad je Krist bio među ljudima nisu umanjila pouzdanje našeg svjedočanstva da je Krist sve ono što je za sebe tvrdio. I danas se može postaviti pitanje: “Što mislite o Kristu?” (Matej 22,42), i bez ikakvog oklijevanja može se dati odgovor: “On je svjetlo svijeta, najveći vjerski mislilac i učitelj kojeg je svijet ikada znao.” Ali oni koji danas čuju Njegov glas, svi koji proučavaju načela koja su iznesena u Njegovom nauku, moraju reći iskreno, kao što su rekli i Židovi u Njegovo vrijeme: “Nikada čovjek nije govorio kao ovaj čovjek! Da to nije Krist?” (Ivan 7,46; 4,29 — Varaždinska Biblija). (The Youth’s Instructor, 16. rujna 1897.)