Nebeska suradnja

“Ponizite se dakle pod moćnom rukom Božjom, da vas uzvisi u svoje vrijeme.” (1. Petrova 5,6)
Čitavo Nebo ostvaruje suradnju s onima koji dođu k Kristu po vječni život, pokoravajući Mu sebe kao oni koji su sve predali Bogu. Bog zahtijeva od svojih slugu da stoje pod krvlju obojenom zastavom Kneza Emanuela, oviseći o Njegovoj moći da održe načela istine čistim i neokaljanim. Oni ne smiju skrenuti s puta samoodricanja i poniznosti kojim svaki iskreni kršćanin mora putovati. Dok oni tako surađuju s Bogom, Krist u njima oblikuje “nadu slave” (Kološanima 1,27). Ogrnuti Njegovom pokornošću i smjernošću, oni nalaze najveću radost u služenju Njemu. Probici ovoga svijeta ustupaju mjesto želji da služe Gospodaru. “Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje. … Žrtva Bogu duh je raskajan, srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.” (Psalam 138,6; 51,19) One koji pokažu pokoran i ponizan Kristov duh, Bog pažljivo čuva. Nema ničega što On ne bi primijetio. On bilježi njihovo samoodricanje, njihove napore da uzdignu Krista pred svijetom. Iako na ove ponizne radnike svijet možda gleda s neodobravanjem, oni imaju veliku vrijednost u Božjim očima. Neće samo mudri, uspješni i oni koji čine dobro dobiti propusnicu za nebeski dvor — ne samo vrijedni radnici, puni žara, koji nikad ne posustaju. Čisti u srcu, na čijim se usnama nije našla prijevara; siromašni duhom koje je pokrenuo Duh koji živi u Kristu; mirotvorci čija je najveća želja da vrše Božju volju — oni će steći obilje propusnica. Oni su Božji dragulji i naći će se u mnoštvu o kojem piše Ivan: “I čuh glas velikoga mnoštva … gdje govori: Aleluja! Jer zakraljeva Gospodin, Bog Svemogući!” (Otkrivenje 19,6 — Varaždinska Biblija) Oni su oprali svoju odjeću i ubijelili je u Janjetovoj krvi. “Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu. A onaj koji sjedi na prijestolju spustit će se na njih da boravi s njima.” (Otkrivenje 7,15) (Review and Herald, 11. svibnja 1897.)