Na prvom mjestu

“Nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.” (2. Korinćanima 4,18)
Sotona neprekidno radi na tome da pomrači slavu budućeg svijeta i da svu pozornost privuče na stvari ovoga svijeta. On želi tako organizirati stvari da naše misli, brige i posao budu toliko ispunjeni prolaznim stvarima da ne vidimo i ne razumijemo vrijednost vječne stvarnosti. Svijet i njegove brige imaju previše mjesta, dok Isus i nebeske stvari imaju premalo mjesta u našim mislima i čežnjama. Svjesno bismo se trebali osloboditi svih dužnosti svakidašnjeg života, ali isto je tako ključno da iznad svega njegujemo svetu privlačnost prema našem Gospodinu Isusu Kristu. (Review and Herald, 7. siječnja 1890.) Razmišljanje o nebeskim stvarima ne ometa muškarce i žene u obavljanju dužnosti u ovom životu, nego ih čini učinkovitijima i vjernijima. Iako se čini da velika stvarnost vječnog svijeta obuzima um, zaokuplja pozornost i obuzima čitavo biće, duhovno prosvjetljenje ipak donosi mir nebeskog podrijetla koji omogućuje kršćaninu da uživa u obavljanju uobičajenih životnih dužnosti. … Razmišljanje o Božjoj ljubavi koja se pokazala u davanju Njegovog Sina za spasenje palih ljudi, ganut će srca i probuditi sile u duši kao ništa drugo. Djelo otkupljenja je veličanstveno; to je tajna Božjeg svemira. Ali kako su neosjetljivi primatelji takve neusporedive milosti! … Da naša osjetila nisu toliko otupjela grijehom i razmišljanjem o mračnim slikama koje nam Sotona neprekidno prikazuje, vatreni i neprekidni izljevi zahvalnosti tekli bi iz naših srca prema Onome koji nas svakog dana obasipa darovima koje ne zaslužujemo. Trajna pjesma otkupljenih slavit će Onoga koji nas je ljubio i oprao nas od naših grijeha svojom krvlju; i ako mi ikada budemo pjevali tu pjesmu pred Božjim prijestoljem, morat ćemo je ovdje naučiti. (Isto)