Nada čvrsto sačuvana do svršetka

“Mi smo uistinu postali i jesmo sudionici Kristovi, samo ako nadu kakvu smo od početka imali čvrsto sačuvamo do svršetka.” (Hebrejima 3,14)
Svi mi moramo živjeti vjerom. Molim se Gospodinu da mi dâ snage, zdravlja i bistrinu uma, i ja vjerujem da On čuje moje molitve. Mi smo poticani da budemo budni i da bdijemo u molitvi, ali ovo ne znači da trebamo tugovati i žaliti se kao siročad. Istina, borba za neprekidni napredak u kršćanskom životu mora trajati čitavog života, ali naš napredak na nebeskom putu može nam dati nadu. Ako pokazujemo neiscrpnu energiju koja odgovara cilju kojem težimo, vječnom životu, mi postajemo zajedničari s Kristom u svim obilnim blagoslovima koje je voljan i spreman dati onima koji strpljivo i ustrajno teže k slavi, časti i besmrtnosti. Ako se čvrsto držimo izvora svojeg pouzdanja do samoga kraja, mi ćemo vidjeti Kralja u Njegovoj slavi. Ja ne tražim lagan put, ali ponizno molim svojega nebeskog Oca za više vjere kako bih mogla nadvladati svaku vidljivu prepreku. On može i želi nam dati Utješitelja, ali mi moramo biti čvrsti i odlučni, i u svim okolnostima biti pošteni, držeći se čvrsto moralnih načela i pouzdanja u našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista. Do nas stiže poticaj: “Vi dakle, ljubljeni, budući da sad unaprijed znate, čuvajte se da ne biste, zabludom bezakonika zavedeni, otpali od svoje postojanosti.” (1. Petrova 3,17 — Varaždinska Biblija) Mi trebamo postići vječnu nagradu i spasenje duše, i svakog dana trebamo bdjeti i biti budni. Ipak, budimo radosni zahvaljujući Gospodinu za Njegove blagoslove. Mi moramo imati vjeru, živu vjeru. Bog je naša snaga, izvor sve sile. Njegovi izvori ne mogu se iscrpiti. Mi možemo svakog dana imati obilje zaliha. … Za svakoga kome se čini da mu ruke slabe i stisak popušta, imam savjet: Uhvatite se čvršće. Vjera kaže: Idite naprijed. Ne smijete popustiti niti se obeshrabriti. Onaj tko neprekidno napreduje, ne može imati slabu vjeru. (Letter 119, 1896.)