Zašto se uzdizati?

“Ne činite ništa iz sebičnosti ili tašte slave, nego u poniznosti smatrajte jedan drugoga većim od sebe! Ne gledajte pojedini samo na svoju vlastitu korist nego i na korist drugih!” (Filipljanima 2,3.4)
Ne postoji ništa što će oslabiti snagu crkve kao ponositost i gnjev. … Krist nam je dao primjer ljubavi i poniznosti i spojio nas je sa svojim sljedbenicima da bismo ljubili jedni druge kao što je On ljubio nas. Mi moramo u poniznosti činiti jedni druge većima od sebe. Moramo biti strogi prema svojim osobnim karakternim manama, brzi da priznamo svoje pogreške i grijehe i manje razmišljati o tuđim manama. Moramo pokazati posebno zanimanje za druge — ne da bismo bili zluradi, ne da bismo tražili krivnju u njima, ne da bismo ih ukoravali i prikazivali u pogrešnom svjetlu, nego da bismo činili strogu pravdu u svemu prema svojoj braći i svima s kojima imamo dodira. Duh kojim se brinemo za naše vlastite probitke da bismo izvukli nekakvu korist, ili koji radi da bi pokazao nadmoć ili se uspoređivao, uvreda je Bogu. Kristov duh vodit će Njegove sljedbenike da gledaju ne samo na svoj uspjeh i prednosti, nego da budu jednako zainteresirani za uspjeh i prednosti svoje braće. Ovo znači ljubiti bližnjega kao samoga sebe. Trebamo uzdizati samo Isusa. Kakve god bile sposobnosti ili uspjesi bilo koga od nas, to nije zato što smo sami stekli te sposobnosti; one su sveto povjerenje koje nam je dao Bog da bismo ih mudro upotrijebili u službi Njemu na slavu. Sve je Gospodnji kapital koji nam je povjeren. Zašto bismo se, onda, mi uzdizali? Zašto bismo skretali pozornost na naše oštećeno “ja”? Sve ono što mi posjedujemo u obliku talenata ili mudrosti, primili smo od Izvora mudrosti da bismo veličali Boga. … U srcima koja su sakrivena s Kristom u Bogu nema ponositosti zbog talenta ili uma. … Ponizimo se i obožavajmo Isusa, ali nikada ni najmanje ne uzvisujmo sebe. … Ako je pokretačka snaga našeg života da služimo i poštujemo Krista i blagoslivljamo ljude u svijetu, tada će i najdosadniji put dužnosti postati osvijetljeni put koji je postavljen da otkupljeni koji pripadaju Gospodinu njime idu. (Review and Herald, 4. rujna 1900.)