Najveća služba

“Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je i Bog vama oprostio u Kristu!” (Efežanima 4,32)
Najveća služba kojom možemo doprinijeti Božjem djelu i koja će bacati neprekidne zrake svjetla na stazu drugih, jest da budemo strpljivi, ljubazni i čvrsti kao stijena u držanju načela, da imamo strahopoštovanje prema Bogu. Tako ćemo biti sol zemlji i svjetlo svijetu. Često ćemo biti razočarani jer nećemo naći savršenstvo kod onih s kojima smo povezani, i oni neće vidjeti savršenstvo u nama. Jedino napornim trudom možemo postati nesebični, ponizni kao djeca, poučljivi, pokorni i krotki u srcu kao naš božanski Gospodin. Mi moramo dovesti svoje srce i um do te točke znanja u duhovnim i nebeskim stvarima. Ovaj svijet nije Nebo, ali je Božja radionica za pripremu Njegovog naroda za čisti i sveti raj. I dok se svatko od nas osjeća kao dio velike mreže čovječanstva, ne smijemo očekivati od drugih u toj mreži da budu bez mane više nego mi sami. Pravit će se pogreške i ako su se oni koji griješe voljni popraviti, steći će dragocjeno iskustvo pa će se njihov poraz pretvoriti u pobjedu. Imajte na umu da mnoge vaše pogreške nisu isticane, pa ni vi nemojte prikazivati tuđe pogreške i nesavršenosti u najgorem svjetlu, ni sebi niti drugima. Nijedan čovjek nije savršen, i nepravedni kriticizam usmjeren na druge nije ni mudar ni nalik na Krista. … Mi imamo ozbiljan, svečan posao koji trebamo obaviti — očistiti naše duše od mrlja i nečistoće ako želimo stajati pred Sinom Čovječjim kada se pojavi. Mi moramo biti odgajatelji kao i reformatori. Udaljiti se od svakoga tko griješi i ne slijedi naše zamisli, nije ono što Krist radi za nas. Mi smo svi grešni i potrebno nam je sažaljenje, strpljenje, ljubazno razumijevanje i suosjećajna ljubav prema onima s kojima smo povezani. Svi smo mi nedostojni Božje ljubavi i povjerenja. (Letter 30, 1888.)