Milost za one koji se kaju

“Ako priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan: oprostit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravednosti.” (1. Ivanova 1,9)
Svi su grešni, svi prave pogreške i padaju u grijeh; ali ako je grešnik voljan uvidjeti svoje pogreške onako kako ih jasno osuđuje Božji Duh i s poniznim srcem ih prizna … on se može obnoviti. … Stanovi koje je Isus otišao pripraviti za sve koji Ga ljube bit će ispunjeni onima koji nemaju grijeha. Ali grijesi koji nikada nisu priznati, nikada neće biti oprošteni; ime onoga koji tako odbacuje Božju milost bit će izbrisano iz knjige života. Blizu je vrijeme kada će se svaka tajna iznijeti na sudu i tada će biti mnogo priznanja koja će zapanjiti svijet. Otkrit će se tajne svakog srca. Priznanje grijeha bit će javno. Tužno je što će to priznanje doći prekasno da bi moglo pomoći grešniku ili da spasi druge od obmane. Ono će samo posvjedočiti da je Božja osuda ispravna. … Vi možete sada zatvoriti svoju knjigu sjećanja da bi ste izbjegli priznanje vaših grijeha, ali kada sud zasjedne i knjige se otvore, nećete ih moći zatvoriti. Anđeo koji zapisuje posvjedočit će što je istina. Sve što ste vi pokušali sakriti i zaboraviti zapisano je, i bit će vam pročitano kada se pogreške više ne budu mogle ispraviti. … Ako vaši grijesi ne budu izbrisani, oni će svjedočiti protiv vas tog dana. (Review and Herald, 16. prosinca 1890.) Prorok Daniel približio se vrlo blizu Bogu kada Ga je tražio s priznanjem i poniznošću duše. On nije pokušao pronaći izgovore za sebe ili svoj narod, nego je priznao u potpunosti njihov prijestup. Umjesto njih on je priznao grijehe koje sâm nije počinio, i zatražio je Božju milost kako bi mogao navesti svoju braću da uvide svoje grijehe. … Svima koji Ga traže s iskrenim pokajanjem, Bog daje obećanje: “Kao maglu rastjerao sam tvoje opačine i grijehe tvoje poput oblaka. Meni se obrati, jer ja sam te otkupio.” (Izaija 44,22) (Isto)