Poigravanje s Božjim Duhom

“Ne žalostite Duha Svetoga Božjega, kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja!” (Efežanima 4,30)
Kada Gospodin daje dokaz za dokazom i svjetlo na svjetlo, zašto duše ne hodaju u svjetlu? … Sa svakim oklijevanjem i odlaganjem, mi se stavljamo u položaj da nam je sve teže i teže prihvatiti svjetlo s Neba, i na kraju se čini da do nas više ne dopiru prijekori i upozorenja. Grešnik sve lakše i lakše kaže: “Sad zasad hajde! Kad imadnem zgodno vrijeme, opet ću te k sebi dozvati.” (Djela 24,25) … Osoba koju uvijek iznova privlači Otkupitelj, pa ona omalovažava dana upozorenja, ne pokorava se svojem osvjedočenju da se treba pokajati i ne obraća pozornost na poticaje da traži oprost i milost, nalazi se u nezavidnom položaju. Isus ga privlači, Duh svojom silom radi na njemu potičući ga da preda svoju volju Božjoj volji; i kada on odbaci ovaj poziv, Duh se ožalošćuje. Grešnik ostaje u grijehu i nepokajanju iako ima dokaze koji ohrabruju njegovu vjeru, tako da još više dokaza ne bi bilo od koristi. … Postoji još jedna privlačna sila na koju on odgovara, a ta je privlačna sila Sotonina. On se pokorava silama tame. Kraj je koban i drži dušu u tvrdoglavom otporu pokajanju. Ovo se bogohuljenje prilično često viđa kod ljudi i ono djeluje na najsuptilniji način, sve dok grešnik više ne osjeća grižnju savjesti i potrebu za pokajanjem i na kraju ne dobiva oprost. Oni koji odbijaju Božjega Duha, misle da će se pokajati nekad u budućnosti kada budu spremni za odlučujući korak prema promjeni, ali pokajanje će tada biti izvan njihovog domašaja. Sukladna svjetlu i prednostima koje su dane bit će i tama onih koji su odbacili svjetlo u kojem su mogli hodati. … Nikada, nikada nemojte osjećati takvu slobodu da se igrate s prilikama koje su vam pružene. Istražujte Božju volju; nemojte istraživati kako možete izbjeći vršenje Božjih zapovijedi, već kako ih možete održati u iskrenosti i istini i vjerno služiti Onome čije ste vlasništvo. (Review and Herald, 29. lipnja 1897.)